Makron je postao prvi predsednik Francuske koji je reizabran na tom mestu posle Žaka Širaka. Ne možemo reći da je to iznenađenje, ali možemo da je bilo lakše nego što se očekivalo. Bez obzira na ubedljivu pobedu, Makron neće imati vremena za slavlje. Čekaju ga veliki izazovi kako na unutrašnjem planu, tako i na spoljnom. Evropska unija, situacija u Ukrajini, ekonomska i socijalna pitanja prosečnog Francuza, ekologija su samo neka od pitanja za koja se od Makrona traže odgovori.
Kampanja je imala nekoliko faza. S obzirom na to da je kampanja počela istovremeno sa ratom u Ukrajini, upravo je to bila glavna tema prvih nekoliko nedelja kampanje svih kandidata. Kandidati su iznosili stavove o tom pitanju i onda kada nisu želeli da pričaju o tome, jer su novinari insistirali da čuju šta kandidati misle o tome. Makron se najviše bavio ovim problemom. Svakodnevno se telefonski čuo sa Putinom i Zelenskim, želeo je da posreduje u pregovorima. Iza svega se krila želja da se kruniše za lidera Evrope. Tih dana je zanemario kampanju, jer je verovao da je prednost tolika da i bez kampanje ulazi u drugi krug. Međutim, uskoro se suočio sa nemirima na Korizci. Tada je morao da se posveti i unutrašnjim problemima i obećao je autonomiju, koja će izgleda ostati samo predizborno obećanje.
Za to vreme su Le Pen i Melanšon govorili o socijalnim i ekonomskim problemima građana. Uprava ta strategija im je pomogla da u prvom krugu osovoje više glasova nego u prvom krugu 2017. godine. Ostaje zauvek misterija da li bi Melanšon prestigao Le Pen i prošao u drugi krug da su izbori u prvom krugu održani nedelju ili dve dana kasnije. Razlika između ova dva kandidata je bila svega malo više od jednog procenta.
Kampanja za drugi krug je bila sasvim drugačija. Makron je ublažio retoriku po mnogim pitanjima као što je starosna dob za odlazak u penziju. Tokom prvog dela kampanje je bio rigidan da 65 godina bude za odlazak u penziju, dok je u kampanju za drugi krug otvorio mogućnost da se o tome odluči i na referendum. Govorio je i o ekološkim problemima, kritikujući predlog Marin le Pen da se otvore nuklearne elektrane i insistirajući na obnovljivim izvorima energije. Takođe, posvetio se i prekomorskim teritorijama zato je “poslao” premijera na Reunion. Ipak, to mu nije donelo uspeha u tom delu teritorije. Ne treba zanemariti da je Makronu pomogla i podrška dva njegova prethodnika Olanda i Sarkozija, kao i premijera Nemačke Šolca, Španije Sančeza i Portugala Koste, uz sve to, stigla je podrška i 500 uglednih ličnosti iz javnog života Francuske, ali i od ruskog opozicionara Navaljnog.
Le Pen nije pomogla ni debate kao najvažnija tačka kampanje. Iako je nastupila mnogo pripremljenije i smirenije nego 2017, čini se da je Makron izašao kao pobednik i ovoga puta. Istraživanja su pokazala da je blizu 60% kao pobednika debate videlo Makrona, a da je to tako najbolje govori činjenica da su ankete pokazale da je Makron povećao u svoju prednost između jednog i dva procenta poena u odnosu na protivkandidatkinju.
Pitanja koja brinu francusku javnost posle nedeljnih izbora jeste da je Marin le Pen dobila mnogo više glasova nego 2017. i veliki broj apstinenata (gotovo 28%), odnosno najviše u drugom krugu predsedničkih izbora od 1969. godine. Najbolji odgovor na ova pitanja daće junski izbori za Donji dom. Marin le Pen i Melanšon će pokušati da to iskoriste kako bi povratili značaj desnice i levice, dok Makron želi da zadrži apsolutnu većinu kako se u narednih pet godina ne bi suočavao još i sa kohabitacijom. To bi uticalo da ima manje prostora za bavljenja spoljnom politikom, odnosno stvaranjem suverene Evropske unije sa njim na čelu. Upravo zato nije slučajno što francuski mediji junske izbore nazivaju “trećim krugom”.
Autor: Nikola Perišić