“Istupićemo iz NATO-a kako nas više ne bi uvlačili u tuđe konflikte“, iznela je jasan stav kandidatkinja za predsednicu Francuske, Marin le Pen insistirajući da Francuska treba da bude sposobna da zastupa sopstvene interese, da se fokusira na svoju nezavisnost. Rezultati predsedničkih izbora 2022. vrlo se željno iščekuju i da bi se saznalo koja je dalja uloga Francuske u paktu koji je u mnogo čemu određivao i određuje njenu političku orijentaciju i strategiju.
Delujući kao snažna reakcija na Hladni rat i način suprotstavljanja SSSR-u, NATO je nastao kao integrisana vojna komanda koja ima za cilj da odagna strahove od očekivanog nuklearnog rata i bude oštar suparnik Varšavskog pakta. Iako je Francuska jedna od članica koja je osnivač NATO-a od samih početaka njena uloga u ovom paktu je varirala i uprkos posvećenosti kolektivnoj transatlanskoj odbrani uvek je postojala doza sumnje u rad ove alijanse. Još 1966.pod komandom Šarla de Gola, Francuska se povlači iz integrisane vojne komande NATO-a zbog njegovog stava da Vašington koncentriše komandu ove alijanse u svojim rukama i da Francuska ima malo prostora da raspravlja o nuklearnim pitanjima. De Gol je želeo jednako delovanje Francuske i u pogledu SSSR-a i u pogledu SAD-a, a tvrdio je da to NATO Francuskoj to ne omogućava i da je ujedinjenje Evrope moguće samo zajedničkom saradnjom država. Nakon Hladnog rata Francuska učestvuje u brojnim operacijama NATO-a poput onih u Bosni, na Kosovu, u Avganistanu, Libiji itd. Odluka na punopravno učešće u NATO-u na samitu u Strazburu 2009.godine sadržala je i neke uslove koje su smatrali pogodnim za svoj povratak među kojima su najbitniji zadržavanje nuklearne nezavisnosti, nepostojanje trajnog stavljanja pod komandu NATO-a u miru, puna sloboda procene o doprinosima operacijama NATO-a. Bela knjiga iz 2013.potvrđuje neophodnu ulogu Francuske u ovoj alijansi jer je njena odbrambena strategija nedovojiva od zamisli atlantskog saveza i samim tim učešća u institucijama Evropske unije. Samo 2018. Francuska je posvetila 23,66% svog budžeta za odbranu u svrhe NATO istraživanja i smatra se članicom koja pokriva neophodne odbrambene kapacitete i povećava vojni kredibilitet pakta. Međutim, šta je ono što i same kandidate za predsedničke izbore vodi u dileme o odnosu prema NATO-u?
Glavna skepsa dolazi od spoljnopolitičkih prioriteta SAD-a od kojih Francuzi strahuju s obzirom da ne vide povećane napore SAD-a koji se odnose na bezbednost Evropljana širom sveta. To se pre svega dokazuje premeštanjem američkih trupa iz Afrike i Bliskog Istoka koje Evropa smatra slobodnim prostorom za različite terorističke mreže i nenadanih uticaja. Povlačenje američkih trupa iz Sirije bez ikakve najave 2019.godine bila je još samo jedna stavka koja je dolila nepoverenje u američku administraciju. Bilateralni odnosi sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Turskom su takođe bitni za određivanje odnosa Francuske prema NATO-u. Odnosi sa Turskom ozbiljno su poljuljani Erdoganovim delovanjem u severnoj Siriji i njegovim uticajem na odnose Grčke i Kipra.
S druge strane, Francuska je voljna da pihvati NATO i njegov doprinos pomorskim operacijama u Mediteranu, ali je takođe otkrila da u savremenim izazovima i uslovima novih bezbednosnih rizika izgleda neophodnije da se sruši mogućnost da se Kina nametne kao sajber „izazivač“. Dakle, iz ovog razloga kontrola svemira i sajber prostora mora da pripadne NATO-u u uslovima sve „nadmenije“ kineske spoljne politike. AUKUS koji je koštao Francusku 60 milijardi dolara ,prekid vojno-tehničkog ugovora sa Australijom i okretanje Australije Vašingtonu jedna je od prelomnih tačaka uzdrmanog poverenja Francuske u NATO koja može koštati NATO blokiranja daljih akcija od strane Francuske. Nemalo puta je pokušano stvaranje Evropske odbrambene armije i nesumnjivo je da bi Francuska i danas vrlo rado pokrenula inicijativu, ali tu se uvek nametalo pitanje pomirenja i suprotstavljanja Francuske i Nemačke i da li bi Nemačka zaista odustala od svoje uloge balansa u odnosima Pariza i Vašingtona. Iako je stvaranje AUKUS saveza ponovo pokrenulo pitanje mogućnosti stvaranja evropskih odbrambenih snaga čini se da i sama Francuska nije sigurna da bi mogla da ponese takav teret bez podrške Nemačke u koju se ne može sa sigurnošću pouzdati s obzirom na burnu prošlost koja uvek može ponovo eskalirati.
I dok Le Pen glasno zagovara napuštanje NATO-a i Makron, kao njen konkurent na predsedničkim izborima 2022. kritikuje alijansu. Široko je odjeknula njegova izjava o moždanoj smrti NATO-a i nereagovanju na delovanje SAD-a u Siriji. Makron naglašava da formiranje bezbednosne zone od strane Turske u Siriji je nepobitan dokaz koji pokazuje da NATO gubi konce iz svojih ruku i da je neophodno preispitati njegovu ulogu. Postavlja se pitanje da li je NATO marioneta koja rešava probleme spoljne politike Sjedinjenih Američkih Država i demonstrira njihovu vojnu i političku nadmoć ili alijansa stvorena za odbranu Evrope i njenih interesa. Njegov predlog i dalje daje prednost jačanju evropske odbrane što su podržale i države poput Estonije i Finske. Prema značajnim istraživanjima francuskog javnog mnjenja izgleda da i građani ili vrlo malo znaju o alijansi ili je ne smatraju posebno značajnom. U svakom slučaju, nesporno je da ćemo pravu sliku odnosa Francuske i NATO-a uskoro saznati i da će nam rezultati predsedničkih izbora 2022. jasno iskristalisati neke od daljih pomeranja odbrambenih snaga na međunarodnoj pozornici.
Autor: Danijela Čorbić