Zeleni u Francuskoj su poznatiji pod sledećim imenom – Europe Écologie, Les Verts. Ova
partija se na političkom polu nalazi na levom centru i ona je relativno “mlada” po postanku.
Naime, Les Verts u ovakvom obliku postoje od 2010. godine, kada su se u jednu organizaciju spojile Zelena stranka i Europe Ecology. Zanimljivo je da je tom prilikom Kon-Bendit (Daniel Cohn-Bendit), jedna od glavnih ličnosti Zelenih u Francuskoj, izjavio da je nova partija ipak “izvan tradicionalne podele koja postoji na levicu i desnicu”, tražeći jedan autonoman prostor za zelenu misao.
Kao što se i moglo očekivati, među temama koje ističe ova stranka nalaze se razne zelene teme i predlozi politika koji su usmereni ka tom smeru. Recimo, među glavnim stavkama se nalazi borba za smanjenje emisija CO 2 , ističe se neophodnost prelaska na obnovljive izvore energije (u zamenu za nuklearnu energiju), otvaranje “eco-friendly” radnih mesta, drugačije urbanističko planiranje koje bi u većem meri uvažilo ekološke principe, kao i takođe zabrana korišćenja genetski modifikovane hrane i razvoj poljoprivrede održivog tipa.

Što se ekonomskih pitanja tiče, Les Verts snažno naginju ka levici. Oni se, na primer, zalažu
za uvođenje karbonske takse ili recimo podizanje poreza za najbogatije slojeve, pored već
navedenog cilja otvaranje više stotina “zelenih” radnih mesta. Takođe, očekivano, u pogledu društvenih pitanja nalazimo set levih vrednosti u kojima se očitava težnja ka većoj participaciji i učestvovanju građana, kao i u većoj jednakosti i pravima, što se uviđa zalaganjem za prava LGBT populacije, dok što se prve stavke tiče, Zeleni su pobornici direktnije demokratije i širenja nadležnosti skupštine. Važno je dodati i to da su za veći stepen decentralizacije vlasti.
Dalje, što se tiče uspeha ove partije, još jednom dolazi do izražaja jedno nepisano pravilo:
zelene partije uobičajeno imaju više uspeha na lokalnom nivou i na nivou Evropske unije
nego na centralnom nivou. Tako je i u slučaju Francuske, gde Zeleni već nekih 30 godina
otprilike postižu sasvim zadovoljavajuće rezultate na lokalnom nivou, ali ne mogu da
pronađu adekvatnog kandidata za predsedničke izbore. Na izborima 2012. i 2017. godine su
imali po 2% i 6% glasova, dok su na poslednjim izborima za zakonodavno telo imali tek
nešto manje od milion glasova i tek jedno poslaničko mesto dobijeno u drugoj rundi. Na nivou Evropske unije, nakon izbora iz 2019. godine, Zeleni su bili odmah iza Makronovepartije i Nacionalnog Fronta, te su uzeli 13 od 79 mesta koje sleduje Francuskoj. Na lokalnim izborima su, ipak, uspeli da osvoje neke gradove poput Liona, Strazbura, Bordoa…
Kao što smo videli, ova partija pripada porodici Evropskih zelenih, te se u skladu sa njihovim
vrednostima zalaže za još više evro-integracija i jačanje uloge EU, smanjenje uticaja država
članica kako bi odluke bile direktnije upućene ka građanima. Naprosto, njihova vizija je EU
sa više slobode, solidarnosti i demokratije.
Za kraj, a u susret predstojećim izborima, važno je istaći da će Janik Žado (Yannick Jadot)
biti predstavnik Zelenih. On je ekolog i humanitarac (koordinisao akcije Greenpeace-a u
Francuskoj) koji je od 2009. i član Evropskog parlamenta. Na unutarstanačkim izborima je
tesnom pobedom izabran za predsedničkog kandidata ispred radikalnije Sandrine Ruso
(Sandrine Rousseau). Naime, rezultat u prvom krugu glasanja je bio 27 spram 25%, da bi na
kraju uspeo da odnese prevagu sa 51.03% glasova. Razlika je mala, presudilo je 104 hiljada
glasova, što pokazuje koliko je budućnost Zelenih i dalje daleko od jasnog i preciznog puta.
Jer, dok se obe strane zalažu za neke stvari poput karbonske takse, velikih javnih ulaganja,
obnovljive energije ili pitanja univezalnog bazičnog dohotka, Žado predstavlja umereniju
struju, dok Ruso ima dosta radikalniju viziju društvenih promena i jedan “kritičniji” pogled
ka kapitalizmu uopšte.
Ostaje nam da vidimo kako če se stvari odvijati u budućnosti. Borba na levici je otvorena.
Autor: Nikola Ilić