MAKRON VEĆ POBEDNIK?

U okviru Centra za društvena istraživanja sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu sam sa grupom studenata, od druge polovine februara, započeo praćenje izbornog procesa u Francuskoj. Glavno pitanje sa kojim smo počeli ovaj rad bilo je može li Makorn da prebrodi sva nezadovoljstva građana koja su jedna od obeležja njegovog mandata i postane prvi reizabrani predsednik posle Žaka Širaka 2002. godine. Međutim, posle samo nekoliko dana kriza u Ukrajini je eksalirala što je zasenilo čitavu kampanju u Francuskoj. Predsednički kandidati su u svoj fokus stavili tu temu i čitavu javnost su zanimali isključivo stavovi kandidata po tom pitanju, pogotovu su se francuski i svetski mediji bavili stavovima desničarskih kandidata Marin le Pen i Erika Zemura.

Upravo ta situacija pasivizovala je čitavu kampanja, a istovremeno omogućili skok popularnosti Makronu. Makron se postavio kao lider Evropske unije, na koje mesto pretenduje još od odlaska Angele Merkel sa mesta nemačkog kancelara, razgovarajući svakodnevno sa Putinom i Zelenskim. Kasnije, kada se sukob intenzivirao nastavljao je da insistira na pregovorima, želeći i da posreduje u pregovorima. Sve to mu je omogućilo da, prema trenutnim anketama, računa na oko 30% u prvom krugu predsedničkih izbori 10. aprila. Da je Makron u uzlaznom pravcu rejtimga, najbolje govori podatak da je Makron na predsedničkim izborima pre pet godina u prvom krugu imao oko 24% podrške biračkog tela. Takođe, u zavisnosti ko mu bude protivkandidadat u drugom krugu, procenjuje se da Makron u drugom krugu osvaja blizu 60% što je približno rezultatu iz 2017. godine. Dakle, ni na koji način nije narušen rejting od pre pet godina, čak, naprotiv… Ipak, ono što je poslednjih dana uticalo na smanjenje rejtinga su njegova pasivnost u kampanji (imao je samo jedan veliki miting u Parizu prošle subote) i “afera Mekenzi“.

Makron je na još jedan način iskoristio situaciju u Ukrajini. Naime, u periodima krize prioritet biračima je stabilokratija, odnosno žele kandidata koji centristički usmeren i koji ni na koji način ne skreće u levo ili desno, jer bi to moglo lako da ode u ekstremizam koji može da naruši stabilokratiju. Makron je stvorio imidž o sebi da je kandidat centra i da je njegova glavna osobina umerenost presudna u kriznim vremenima koja su pred Evropom. Naravno, treba istaći da je na stvaranje te vrsti imidža uticalo da nastupa sa pozicije vlasti koja uvek propagira status kvo. Ipak, u njegovim stavovima i političkim rešenjima sve se više mogu primeniti desničarski elementi, a to se najbolje ogleda u predlogu o pomeranju starosne granice za odlazak u penziju ili pooštoravanje boravišne vize strancima.

Iako se tokom svog mandata suočavao sa različitim nezadovoljstvima, prvo kroz proteste tzv. “žutih prsluka“ koji su trajali više od godinu dana (doduše, različitog intenziteta), zatim i kroz proteste zbog kovid propusnica, a na samom kraju i sa huliganizmom na fudbalskim utakmica gde je poslednjih meseci prekinut nekoliko fudbalskih utakmica. Makron je sve te događaje uspeo da preokrene u svoju korist i da se zahvaljujući krizi u Ukrajini izdigne kao evropski lider koji je spreman da se suoči sa problemima. Sve to je dovelo do toga da i pre prvog kruga predsedničkih izbora slovi za apsolutnog favorita predsedničke trke u Francuskoj i da se njegov novi petogodišnji život u Jelisejskoj palati može smatrati jednim od najvećih političkih iznenađenja ikada.

Autor: Nikola Perišić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *