Predsednički izbori u Slovačkoj

Piše: Marko Todorović

Za manje od 10 dana, 16. marta, održaće se prvi krug predsedničkih izbora u Slovačkoj. Ocenjuje se da su ovi izbori značajni i po tome što će, godinu dana pre parlamentarnih izbora, opipati puls javnosti kada je u pitanju evropska budućnost Slovačke u svetlu rastućeg trenda evroskepticizma i populizma širom Evrope. Takođe, izbori će staviti na test vladajuću koaliciju čija je podrška dramatično opala nakon šokantnog ubistva novinara Jana Kucijaka u februaru 2018.

Počevši od ustavnih promena 1999. godine, predsednik se u Slovačkoj bira na opštim izborima svakih pet godina. Funkcije predsednika, kao i u našem političkom sistemu, u institucionalnom smislu veoma su ograničene. Osim što predstavlja državu u međunarodnim odnosima, u unutrašnjoj politici predsednik je ovlašćen da nominuje predsednika vlade, da imenuje sudije najvišeg suda, a ima i mogućnost veta u zakonodavnoj proceduri (osim ukoliko je zakonski predlog podržala dvotrećinska većina poslanika). Takođe identično našem političkom sistemu, predsednik se bira u dva kruga ako u prvom krugu nijedan kandidat ne osvoji više od 50% glasova.

Da bi kandidatura bila valjana neophodno je da je podrži 15.000 slovačkih građana ili najmanje 15 od 150 poslanika slovačke Narodne skupštine. Do 31. januara, kada je bio istek roka, kandidaturu je podnelo 15 kandidata: 13 muškaraca i samo dve žene! Većina njih su nezavisni kandidati i nisu poznati široj javnosti, te nemaju nikakve šanse za veći uspeh. Među kandidatima nije se našao aktuelni predsednik Andrej Kiska, pro-evropski orijentisan i veoma omiljen u zemlji, jer je još u maju prošle godine istakao da želi da se povuče iz politike i da se posveti porodičnom životu.

Glavni favoriti za pobedu na izborima su Zuzana Čaputova, aktivistikinja nevladinog sektora i kandidatkinja mlade partije Progresivne Slovačke, i Maroš Šefčovič, etablirani diplomata i kandidat vladajuće koalicije.

Maroš Šefčovič smatra se najiskusnijim da ponese titulu predsednika. Za karijernog diplomatu školovao se u Moskvi i Bratislavi, a kao diplomata radio je u Zimbabveu, Kanadi i Izraelu. Nakon pristupanja Slovačke Evropskoj uniji, trajno je uključen u evropske poslove. Bio je poslanik Evropska parlamenta i više puta evropski komesar. Trenutno obavlja funkciju potpredsednika Evropske komisije i posebno je zadužen za energetsku politiku Unije. Kao kandidat najveće i vladajuće partije, zalaže se za nastavak dosadašnje politike, pro-evropsku budućnost Slovačke i odlučniju borbu protiv korupcije. Opozicionari sumnjaju u njegovu sposobnost da bude prvi čoveku državi, jer je, kako kažu, zbog svoje evrokratske karijere „izgubio kontakt sa svojom rođenom zemljom“.

Zuzana Čaputova, 45-godišnja advokatica, novajlija je u politici. Postala je poznata tokom prošlogodišnjih protesta zbog ubistva Jana Kucijaka. Zalaže se za veću transparentnost vlade, vladavinu prava, borbu protiv korupcije, slobodu medija i veće socijalne slobode. Glava snaga njene kandidature ipak ne leži u originalno njenim glasačima nego u podršci koju su joj pružili aktuelni predsednik Kiska i glavni opozicioni kandidat Robert Mistrik. „Glasovi pristojne i pravedne Slovačke moraju da se ujedine i podrže jednog jakog kandidata. Ja podržavam Zuzanu Čaputovu. Ona će biti dobar predsednik“, rekao ja aktuelni predsednik Kiska. Pre svega desetak dana, kandidat glavne opozicione partije „Sloboda i Solidarnost“ Robert Mistrik povukao je svoju kandidaturu i pozvao svoje glasače da podrže Čaputovu. Prema istraživanjima javnog mnjenja, on je bio drugi favorit za pobedu, pa se ovom Mistrikovom odlukom odnos snaga znatno promenio u korist Čaputove.

Ipak, Šefčovič i Čaputova međusobno se prema predizbornim obećanjima znatno ne razlikuju u poređenju sa antisistemskim kandidatima koji se prema istraživanjima javnog mnjenja nalaze na trećem i četvrtom mestu: Štefanom Harabinom i Marijanom Kotlebom.

Štefan Harabin je poznat kao bivši ministar pravde u periodu 2006-2009. Kandidovao se kao nazevisan kandidat. Sebe naziva hrišćanskim patriotom i kandidatom anti-establišmenta. Zalaže se za ukidanje sankcija Rusiji, a aktuelnog predsednika u svojim govorima naziva stranim plaćenikom.

Marijan Kotleba osnivač je ekstremno desničarske partije „Narodna stranka – Naša Slovačka“. Političari iz redova ove stranke prepoznaju se po antiromskim i antiimigracionim floskulama, a zalažu se i za povratak na raniju slovačku valutu – krunu, paternalističke ideje u ekonomskoj politici kao i ukidanje istopolnih partnerstava. Oni koji ovu partiju kvalifikuju kao neonacističku podsećaju da su Kotleba i njegove partijske kolege nazivali Rome „ekstremistima“, „društvenim parazitima“ koji „kradu, siluju i ubijaju“.

Malo ko veruje da će ova dvojica antisistemskih kandidata izvojevati i ulazak u drugi krug, a kamoli pobedu. Ipak, ovi izbori će pokazati da li i koliko raste podrška evroskeptičnim i čak ekstremističkim idejama u slovačkom društvu, što će biti naročito važno naredne godine na parlamentarnim izborima.

Ankete poslednjih dana, nakon povlačenja kandidata „Slobode i Solidarnosti“, pokazuju prilično konfuzna predviđanja. Većina anketa sada predviđa najveći broj glasova za Čaputovu, ali ogromne razlike se ogledaju u procentualnoj raspodeli glasova. Prema nekim anketama, Čaputova će imati svega nekoliko procenata više glasova od Šefčoviča, dok jedna takođe relevantna anketa predviđa ubedljivu pobedu od čak 52,9% glasova, ostavljajući Šefčoviču samo 16,7% glasova. Ipak, prema većini anketa deluje nerealistično da do drugog kruga ne dođe.

Izbori na Kubi: Izlaznost dostigla 84,4%, protiv izmena ustava 9% građana

Piše: Marko Todorović

Tokom prethodnog vikenda, u nedelju 24. februara, na Kubi se održao referendum o ratifikaciji novog ustava. Glasači su nesumnjivom većinom od 86,65 odsto glasova podržali promenu ustava. Prve rezultate u ponedeljak uveče objavila je predsednica Nacionalne izborne komisije Kube Alina Balseiro. Prema njenim rečima, izlaznost na referendum dostigla je 84,4%: od ukupno 8,7 miliona glasača koji čine biračko telo Kube na referenduum je izašalo 7 848 343 glasača. Za ratifikaciju novog ustava glasalo je 86, 65% glasača (njih 6 816 169), a protiv izmena 9% tj. 706 400 glasača. Oko 4,5% glasova činili su nevažeći i beli listići.

Getty images

Novi ustav ne menja socijalističko ustrojstvo i jednopartizam ostrvske države, ali donosi niz izmena u ekonomiji, gde će se prvi put u najvišem pravnom aktu priznati postojanje privatne svojine, što kubanska i međunarodna javnost smatraju najsmelijom promenom. Takođe, novi ustav donosi i niz institucionalnih promena poput uvođenja funkcije premijera i ograničavanja mandata predsednika. Više o promenama u novom ustavu možete pročitati na našem portalu u tekstu posvećenom predreferendumskoj atmosferi na Kubi.

Iako bi se skoro 87% podrške nekom vladinom predlogu u zemljama sa demokratskom tradicijom činilo kao gotovo nedostižan nivo odobravanja i kao skoro postignut društveni konsenzus, u socijalističkoj državi poput Kube ovaj nivo podške ne može se smatrati izuzetnim uspehom vlasti. Uzevši u obzir da je vlada mesecima vodila kampanju za podršku ustavnog projekta, te da je u tu svrhu mobilizovala sve državne medije, skoro 15% procenata neistomišljenika koji su ili glasali protiv ili predali prazne listiće čini nemalu opoziciju vlasti. Poređenja radi, prethodni ustav na referendumu iz 1976. podržalo je čak 99% građana!

Trenutna situacija u regionu, a pre svega burna politička dešavanja u teritorijalno, kulturno i ideološki bliskoj Venecueli služili su kao dodatni motiv za predreferendumsku agitaciju vlasti. Predsednik Kanel izjavio je prethodnih dana da građani pozitivnim glasom na referendumu vrše i „mobilizaciju za mir i protiv imperijalisičke intervencije u Latinskoj Americi“. Predsednik je sinoć na svom Tviter nalogu čestitao građanima na dobijanju novog referenduma rečima „Osećam se veoma ponosnim što sam deo našeg herejskog, hrabrog i odlučnog naroda. Narod poput ovog uvek zaslužuje pobedu. Ovo je i veliko odavanje priznanja očevima nacije: Martiju, Fidelu i Raulu. Pobedili smo i idemo dalje“. Na Tviteru je iskoristio priliku i da se zahvali na čestitkama venecuelanskog predsednika Nikolasa Madura. Napisao je: „Hvala bratu i predsedniku Nikolasu Maduru. Takođe upućujemo čestitke herojskom veneculanskom narodu koji razbija svaki pokušaj mešanja i agresije izopačene imperije, njenih podanika i lakeja“.

Opozicione snage na ostrvu pre referenduma bile su podeljene u dve grupe. Jednu su činili oni koji su zagovarali izjašnjavanje protiv novog ustava, a drugu oni koji su zagovarali apstinenciju kako bi novom ustau falio legitimitet. Bez obzira na izlaznost manju od očekivane kao i veći nivo protivljenja referendumu, sa 86,65% pozitivnih glasova pri izlaznosti od 84,4% tvrdnje da novom ustavu fali legitimitet ne mogu se uzeti za ozbiljno. Opozicionisti zato sa žaljenjem zaključuju da se dogodila „još jedna velika propuštena prilika“.

Izborni ciklus u Nigeriji obeležio visok stepen nasilja ali i predizborna obećanja o „novoj Nigeriji“

Piše: Marko Todorović

U toku predstojećeg vikenda, 16. februara, održaće se predsednički i parlamentarni izbori u Nigeriji, šesti po redu od kraja vojne vladavine 1999. godine. Izbornu kampanju obeležila su nadmetanja sadašnjeg predsednika Muhamadua Buharija i glavnog opozicionog lidera Atikua Abubakara.

Kandidaturu je za predsedničke izbore podnelo više od 60 kandidata, međutim jedini realni favoriti za pobedu su trenutni predsednik Buhari, kandidat vladajućeg Kongresa svih naprednjaka, i njemu opozicioni Abubakar, kandidat Narodne demokratske partije. Muhamadu Buhari poznat je svetskoj javnosti još iz 80-ih godina kada je kao bivši general od 1983. do 1985. godine bio na čelu države nakon izvedenog vojnog udara. S druge strane, Atiku Abubakar je obavljao funkciju potpredsednika od 1999. do 2007. godine, a poznat je i kao jedan od najbogatijih biznismena u ovoj afričkoj zemlji.

Nigeriju karakteriše većinski izborni sistem, u institucionalnom smislu veoma sličan britanskom modelu. Na predsedničkim izborima pobeda se ostvaruje prostom većinom svih glasova, uz dodatni uslov da se u bar 27 od 36 pokrajina ostvari najmanje 25% glasova. Izbor za 360 poslanika u Narodnoj skupštini vršiće se u 360 izbornih jednica većinskim glasanjem. Za 109 mesta u Senatu bira se po tri predstavnika iz svake pokrajine, a jedan dodatni predstavlja  teritoriju glavnog grada. Bitka za parlamentarne izbore odvija se zbog karaktera izbornog sistema mahom na lokalnom nivou. Stoga se u najvećim nigerijskim, a pogotovo u svetskim medijima mnogo više pridaje pažnje predsedničkim izborima.

Kongres svih naprednjaka tradicionalno se smatra levicom, dok se Narodna demokratska partija može okarakterisati kao ekonomski i socijalno konzervativna. Ipak, Nigerijci uglavnom misle da su ideološke razlike samo stvar partijskih statuta i programa, dok stvarnih razlika među partijama nema, te da je obema jedini cilj osvajanje vlasti. Sadašnji predsednik Buhari u svojoj kampanji uglavnom ističe da je u ovom mandatu uspeo da unapredi bezbednost u zemlji i na njegovim kampanjskim posterima uglavnom se predviđa da će novi mandat biti „nova faza za Nigeriju“, da će se tolerisati samo „nulta korupcija“ i da je samo on sposoban da zavede „disciplinu u zemlji“. Jedan od slogana njegovog protivnika Abubakara je „Da Nigerija opet proradi“ (Let’s Get Nigeria Working Again). Kritikuje pređašnju vlast zbog loših ekonomskih mera, rasta nezaposlenosti istovremeno predlažući protržišni pristup oporavku ekonomije. Obećava i da će preduzimati mere protiv velike emigracije mladih Nigerijaca. „Mladi Nigerijci ne napuštaju Nigeriju samo zbog loše zarade i loših uslova rada – oni je napuštaju zato što nemaju nadu“, kaže on.

U Nigeriju je demokratija uvedena pre 20 godina, ali ne može se smatrati konsolidovanom demokratijom. Svaki izborni ciklus obeležen je povećanim nasiljem u zemlji u kome na desetine osoba izgube život. Pre nekoliko dana je na izbornom mitingu predsednika Buharija poginulo četiri osobe u paničnom stampedu koji se, kako prenose svetski mediji, desio usled žurbe hiljada ljudi da se što pre napusti stadion na kome se miting održavao usled straha od napada rivalske frakcije unutar iste partije. Samo par dana pred izbore, učestalo se dešavaju i paljenja glasačkih mesta. Kampanja će ostati zapamćenja i po međusobnim optužbama partija za organizovano širenje lažnih vesti uperenih protiv suparnika. Tako su se krajem 2018. godine medijima proširila „saznanja“ da je Buharin zapravo umro i da ga u kampanji menja dvojnik iz Sudana. Vest je postala toliko popularna da je sam Buharin to demantovao rečima: „Ovo sam pravi ja, uveravam vas. Uskoro ću napuniti 76. rođendan i još sam u punoj snazi“.

Nivo političke apatije u Nigeriji veoma je visok. Na prethodnim izborima u 2015. godini izlazak na izbore bio je samo 43,65%. Istraživanja javnog mnjenja potvrđuju nisku političku zainteresovanost i ove godine, a predviđaju da će većinu glasova dobiti Buhari i tako zadržati funkciju predsednika. Ipak, predviđaju da će razlika u glasovima biti mala, stoga se u slučaju izlaznosti veće od očekivane može očekivati i pobeda kandidata Narodne deomkratske partije.

Izbori i referendumi

Referendum na Kubi

Piše: Marko Todorović

 

Za 24. februar planirano je održavanje referenduma na Kubi, na kome će se građani izjasniti o prihvatanju novog ustava. Predlog novog ustava znatno je progresivniji u odnosu na sadašnji, zbog čega je njegovo kreiranje bila jedna od vodećih tema na ostrvu u prethodnoj godini.

Sadašnji ustav usvojen je 1976. godine, a prema iskazima kubanskih zvaničniika, novi ustav je pisan za potrebe današnjeg vremena, ali sledeći kontinuitet i duh prethodnog ustava. Takođe, ističe se da je 2019. godina pravi trenutak za takav korak, kako bi se obeleželila šezdesetogodišnjica Kubanske revolucije. Zbog toga je prošlog leta predstavljen prvi zvaničan predlog novog ustava, a od avgusta do novembra održavane su javne rasprave na skupovima širom zemlje u kojima su građani učestvovali u modifikaciji prvobitne verzije teksta. Kubanski zvaničnici, uključujući i predsednika Migela Dijaza Kanela i potpredsednika Salvadora Mesu, isticali su da su javne diskusije najočiglednija potvrda kubanskog režima kao „istinske demokratije zasnovane na revoluciji“.  Uzimajući u obzir najčešće primedbe građana, donesen je konačni predlog ustava koji je 22. decembra dobio jednoglasnu podršku parlamenta. Prema ustavnoj proceduri Kube, poslednji korak pre usvajanja ustava biće referendum čije se održavaje planira za 24. februar, kada će građani odgovoriti na precizno formulisano pitanje: „Da li Vi ratifikujete novi Ustav Republike?“

Novi ustav sadržaće 87 novih članova, a u štampi je ocenjen kao prilično progresivan za autoritarnu socijalističku državu. Iako se i dalje zadržava centralna planska ekonomija, prvi put se u najvišem pravnom aktu priznaje postojanje privatne svojine, koja je u poslednjoj deceniji bez snažne pravne osnove ipak bivala sve zastupljenija. Pored privatne svojine, novina su i radnički kooperativi, a cilj ovih izmena u sferi ekonomije jeste stimulacija uspavane kubanske privrede.

Značajne su i institucionalne promene koje predviđa ustav, a pre svega to su povratak funkcije premijera, kao i starosno i vremensko ograničenje za mandat predsednika. Novost je i proklamovana zabrana diskriminacije na osnovu pola, etničkog porekla i sposobnosti, a u pravnoj sferi najznačajnije je uvođenje pretpostavke nevinosti kao ustavom zagarantovanog pravnog instituta.

Međutim, najviše se prašine diglo oko dve odredbe ustava: odredbe o „napretku ka komunizmu“ i definicije braka. Prvi predlog novog ustava izbrisao je odredbu o rešenosti kubanske države i društva u stremljenju ka komunizmu, ali nakon iskazanog nezadovoljstva naroda ta odredba će ipak zadržati svoje mesto i u novom ustavu. S druge strane, definicija braka je izostavljena zato što prvobitan predlog nije predviđao raznopolnost braka što je naišlo na osudu konzervativnih krugova u Kubi. Za razliku od sadašnjeg ustava koji brak definiše kao zajednicu muškarca i žena, novi ustav izostavljanjem bilo kakve definicije braka ipak ostavlja mogućnost legalizacije istopolnih brakova u budućnosti.

Da vladajuće strukture entuzijastično pozivaju na pozitivno izjašnjavanje na  referendumu može se videti i na društvenim mrežama, gde one vode aktivnu kampanju, uključujući i korišćenje heštegova poput #JaGlasamZa, #MiSmoKontinuitet, #MiSmoKuba. S druge strane, na internetu se takođe može se videti i hešteg #JaGlasamProtiv, što svedoči o postojanju izvesnog otpora neistomišljenika. Protivnici novog ustava ne negiraju delimičnu progresivnost i pozitivne promene u ustavu, međutim oštrica njihove kritike uglavnom je okrenuta prema nedovoljnosti promena. Smatraju da su zadržavanje jednopartijskog sisitema i nejednaka politička prava članova Komunističke partije i ostalih građana najbolji pokazatelj da je novi ustav samo fasada za istu autoritarno-socijalističku građevinu, te da treba insistirarati na donošenju mnogo liberalnijeg ustava.

U zemlji u kojoj ne postoje istraživanja javnog mnjenja teško je prognozirati izlaznost i preciznije rezultate referenduma. Interesantno je pomenuti da je sadašnji ustav na referendumu iz 1976. podržalo više od 99% građana. Da su se okolnosti od tada promenile i da se jednoumlje sada može dovesti u znak pitanja svedoči i trend opadanja izlaznosti na izbore. Na parlamentarne izbore prošle godine izašlo je 82,9% Kubanaca, što je za kubanske standarde izuzetno nisko. Ipak, gotovo da nema onih koji sumnjaju u moć vladajućih struktura da privoli svoje građane da natpolovičnom većinom podrže donošenje novog ustava, no sam procenat podrške dosta je neizvesniji.