Iako izgleda da će se Makron vrlo lako izboriti za još pet godina života u Jelisejsko palati, nezadovoljstvo njegovim načinom vođenjem Francuske postoji. Asocijacija koja se često vezuje za Makrona su žuti prsluci. Novembra 2018. godine više od 280 000 Francuza izašlo je na ulice, glavni okidač je bilo povećanje poreza na gorivo. Zatim se broj zahteva demonstranata širio, a protest je sve češće dobijao karakter nasilnog. Protestima su se priključili srednjoškolci koji su tražili reformu obrazovnog sistema, radnici koji su tražili povišicu cene minimalnog rada, kao i ekstremni desničari koji su proteste videli kao mogućnost da iskažu svoje negativne stavove prema migrantima. Protesti su bili organizovani svake subote, a demonstranti su nosili žute prsluke koji svaki francuski vozač mora da ima u svom vozilu od 2008. godine. Tako su upravo ti prsluci postali zaštitni znak protesta. Protest je koordinisan putem Fejsbuk grupa. Frank Basner, direktor Nemačko francuskog instituta u Ludvisburgu, duhovito zapaža da te proteste karakteriše mešavina “Fejsbuk mentaliteta i galskog pristupa sad je dosta stvarno“. Iako su proteste pokušali da preuzmu opozicioni lideri Marin le Pen i Žan-Lik Melašon u tome nisu uspeli. Umesto da profitiraju na protestima protiv Makrona, ovo dvoje opozicionih prvaka je dodatno izgubilo rejting.

Makronov odgovor bio je ekspresan, kako se i očekuje od jednog državnika. Organizovao
je razgovore sa građanima širom zemlje. Takođe, uložio je blizu 17 milijardi evra u različite
poreske olakšice i subvencije. Međutim, konkretih promena u socijalnoj i ekonomskoj politici nije bilo što govori podatak da i dalje većina Francuza Makrona percipira političara čija politika odgovara bogatima. Uz sve to, protesti su dobijali sve više nasilni karakter. Tako da su verovatno sve te činjenice da broj ljudi na protestima opada sve do proleće 2019. kada je na ulicama bilo svega nekoliko hiljada ljudi. Francuski politikolozi su saglasni da su protesti Makronu otvorili oči da postoji neslaganje sa njegovim metodama rada kao šefa države. Jesen 2019. i godišnjica prvog protesta je vratila deo ljudi na ulice, ali je ubrzo došlo do pandemije virusom korona. To je za posledicu imalo uvođenje vanrednog stanja i zatvaranja u kuće što je dodatno pasivizovalo proteste Žutih prsluka.
Međutim, celokupna situacija sa kovidom je stvorila nove probleme za Makrona. Kako bi
se promovisala vakcinacija i što pre izašlo iz kovid krize Francuska je donela odluku da su d 21. jula 2021. potrebne kovid propusnice za ulazak u sve institucije i objekte sa kulturnim i
zabavnim sadržajem, a ta odluka je od 9. avgusta iste godine počela da važi za većinu javnih
objekata, kao i da je vakcinacija obavezna za sve zaposlene u zdravstvu. Ta odluka je revoltirala deo građana koji od septembra 2021. organizuju proteste protiv ovakvih odluka države. Procenjuje se da oko 80 000 ljudi prosečno izlazim jednom nedeljno kako bi iskazali
nezadovoljstvo sa postojanjem kovid propusnica. Jedan od najzanimljivijih trenutaka na ovim protestima se dogodio 8. januara kada su demonstranti skandirali najboljem teniseru sveta Novaku Đokoviću koji je tih dana preživljavao golgotu u Australiji. Možda i najveći masovni protest nije ni održan. Za drugi vikend februara bio je najavljen protest „Konvaj slobode“ gde je planirano da oko 500 vozila blokira Pariza. Međutim, policija je presrela većinu vozila prilikom njihovog ulaza u Pariz što je dovelo do neodražavanja najavljenog protesta. Tek će nam period kamanje pokazati koliko je ova tema važna u Francuskoj, i da li i u kojoj meri donosi izborni uspeh. Takođe, na tok protesta može uticati i dolazak ili nedolazak Novaka Đokovića na Rolan Garos koji počinje tačno mesec dana posle potencijalnog drugog kruga predsedničkih izbora.

Na sve ovo treba dodati da se Makron poslednjih meseci suočava sa porastom huliganizma na fudbalskim utakmicama. Derbi dva Olimpika iz Liona i Marseja prekinut je posle svega nekoliko minuta jer su navijača Olimpik Liona pogodili Pajea tvrdim predmetom kada je izvodio korner. Navijači Monpljea su zatrpali teren pirotehničkim i tvrdim predmetima, navijači Sent Entjena su odložili početak utakmice protiv Anžea želeći da iskažu protest protiv uprave kluba, a nasilne scene viđene su i na utakmicama Lansa i Lila, odnosno Nice i Olimpika iz Marseja.
Bez obzira što ovi huiganistički ispadi nemaju direktnu vezu sa političkom i društvenom
situacijom u Francuskoj, jasno je da je to sve veći društveni problem koji zahvata čitavu
Francusku. Tako da će budući predsednik Francuske (verovatno Emanuel Makron) tokom svog petogodišnjeg života u Jelisejsko palati, morati pažnju da posveti i rešavanju nasilja na fudbalskim stadionima.
Autor: Nikola Perišić