REPUBLIKA U POKRETU ZALAŽE SE ZA USLOVLJAVANJE SOLIDARNOG PRIHODA

Šef poslaničke grupe vladajuće partije Republika u pokretu(LREM), Kristof Kastane, zalaže se za uslovljavanje solidarnog prihoda za rad sa minimum aktivnosti. Solidarni prihod za rad je socijalni program koji pruža nezaposlenima, ili nedovoljno zaposlenima, kako bi im omogućio da pronađu zaposlenje i nadomestio niske plate. Kastane je istakao da “pomoći nekome, raditi s njim ka snalaženju, uvek je bolje od alokacije”. Predsednik Makron je predložio, ukoliko bude ponovo izabran, reformu ovog programa “uz obavezu posvećivanja 15 do 20 sati nedeljno” jednoj aktivnosti koja omogućava prelazak u profesionalno zaposlenje kao “ravnotežu između prava i obaveza”. Kastane je dodao da je “pravi izazov dati sredstva za emancipaciju, formaciju i delovanje”, a ne “ izvršiti preraspodelu i ostaviti stvar na tome”. “Ne verujem da ljudi koji su korisnici ovog prihoda samo žele preraspodelu, mislim da žele da se integrišu i da počnu da rade”, dodao je Kastane i takođe istakao da se “ne radi o uvođenju obaveznog rada od 15 sati za sve” i da će “individualne situacije morati da budu uzete u obzir” i kao primer navodi razliku između samohrane majke sa dvoje dece i osoba bez dece. Ideja nije sankcionisanje ili kažnjavanje već oživljavanje integracije.

Autor: Miloš Bokun

PEKRES NAKLONJENA AUTONOMIJI, ALI NE DIKTIRANOJ “STRAHOM OD ULICE”

Predsednički kandidat Republikanaca(LR), Valeri Pekres, danas je izjavila da je naklonjena tome da pokrajine dobiju veća ovlašćenja, ukoliko mogu bolje da ih sprovode od centralne vlasti. “Država radi dosta, ali ne radi najbolje i pokušava da nametne nacionalne standarde na teritorije koje imaju regionalne specifičnosti”, rekla je Pekres tokom predstavljanja svog programa za prekomorske teritoriju u Parizu i dodala da je  “otvorena za pokretanje, po dolasku u Jelisejsku palatu, istinskog razgovora sa svim velikim regionima i metropolitskim i prekomorskim teritorijama o ovlašćenjima koja bi mogli bolje da vrše od države”.

Ovo uopšte nije pristup Makrona u trenutnoj situaciji sa Korzikom i Gvadelupom. To nije pristup koji kaže: “Dešavanja na ulici izazivaju potrese, pa dajem sve, puštam sve. To je situacija kada ste uplašeni ulice i ne znate šta da kažete”, objasnila je Pekres, dodavši da njen pristup treba da bude rezultat “pravog pregovoranja”.

Autor: Miloš Bokun

IZBORI ZA PARLAMENT NA ARHIPELAZIMA VALIS I FUTUNA

Na današnji dan održavaju se izbori za lokalnu samoupravu na arhipelazima Valis i Futuna, francuskim prekookeanskim teritorijama.

Kako navodi Le Figaro, odziv je bio velik – približno 85%, dok je registrovanih glasača 9 500. Glasači su imali priliku da biraju između 28 izbornih lista.

Polovina lokalne skupštine je zamenjena novim poslanicima. Jedna od najprečih tema bila je odliv mladih, koji ne pronalaze profesionalnu satisfakciju na datim lokacijama u Južnom Pacifiku, te se ova populacija suočava sa sve većim starenjem stanovništva.

U toku su pregovori za koalicije.

Autor: Jana Lukić

INVAZIJA NA UKRAJINU I MAKRONOVA KAMPANJA

Nakon zvanične objave kandidature, Makron nije podlegao grandioznim skupovima, čemu u prilog ide činjenica da je u Poisiju, u gradiću zapadno od Pariza, u nekadašnjem vakcinacionom centru, održao skup za svega 250 ljudi, gde je u prijateljskom tonu odgovarao na pitanja zainteresovanih građana.

Makron u poslednje vreme ne provodi puno vremena posvećujući ga izbornoj trci, već radije se opredeljuje za telefoniranje i razgovor sa svetskim liderima, navodi The Economist.

Makronovi suparnici teško pronalaze reči kritike za njegove postupke, te njihovo nezadovoljstvo u poslednje vreme dostiže kulminacionu tačku, navodi se na gorepomenutom portalu.

The Economist postavio je sopstvenu predikciju pobede na izborima, gde Makrona svrstava u sam vrh – naime, po njima, Makron ima 97% šanse za pobedu. Trenutno mu je jako teško prići, budući da ga je reakcija na svetsku krizu i diplomatski stav vinuo u sam vrh po pitanju popularnosti, govori izvor.

Govori se i da je Makron najčešće na svom vrhuncu u vreme krize, te je ova kriza izvukla najbolje iz njega. Njegovi rivali sa krajnje levice i desnice neuspešno su prikrili svoje kontradikcije, ne uspevši da se distanciraju od svojih nekada iskazanih simpatija prema Putinu.

Nekada, na početku njegove vladavine, tokom govora u Sorboni, govorio je o takozvanoj ,,Evropskoj nezavisnosti’’, koja je tada delovala daleka i neostvariva u doglednoj budućnosti. Upravo o ovoj temi lideri zemalja EU govorili su na samitu u Versaju 10. i 11. marta. ,,Rat  u Evropi nije i dalje iza nas’’, upozoravao je Makron nekada.

Uprkos viđenju i kritikama da je Makronova diplomatija naivna, i nesveobuhvatna, istraživanja pokazuju da 59% ispitanika smatra da je dorastao zadatku. Podsećamo, od decembra, Makron se sa Putinom sastao 16, a sa Zelenskim 24 puta.

65% francuske pomoći ide na izvoz oružja u Ukrajinu, a pored toga, Francuska uveliko prihvata izbeglice sa tih prostora. Makron obećava da će ih biti 100,000, i da će dobiti maksimalnu podršku prilikom zbrinjavanja.

Uprkos slabim rezultatima u diplomatskom pogledu, njegov trud nadaleko je pozdravljen, što se da ogledati u predizbornim predikcijama.

Autor: Jana Lukić

MAKRON I PROTESTI

Iako izgleda da će se Makron vrlo lako izboriti za još pet godina života u Jelisejsko palati, nezadovoljstvo njegovim načinom vođenjem Francuske postoji. Asocijacija koja se često vezuje za Makrona su žuti prsluci. Novembra 2018. godine više od 280 000 Francuza izašlo je na ulice, glavni okidač je bilo povećanje poreza na gorivo. Zatim se broj zahteva demonstranata širio, a protest je sve češće dobijao karakter nasilnog. Protestima su se priključili srednjoškolci koji su tražili reformu obrazovnog sistema, radnici koji su tražili povišicu cene minimalnog rada, kao i ekstremni desničari koji su proteste videli kao mogućnost da iskažu svoje negativne stavove prema migrantima. Protesti su bili organizovani svake subote, a demonstranti su nosili žute prsluke koji svaki francuski vozač mora da ima u svom vozilu od 2008. godine. Tako su upravo ti prsluci postali zaštitni znak protesta. Protest je koordinisan putem Fejsbuk grupa. Frank Basner, direktor Nemačko francuskog instituta u Ludvisburgu, duhovito zapaža da te proteste karakteriše mešavina “Fejsbuk mentaliteta i galskog pristupa sad je dosta stvarno“. Iako su proteste pokušali da preuzmu opozicioni lideri Marin le Pen i Žan-Lik Melašon u tome nisu uspeli. Umesto da profitiraju na protestima protiv Makrona, ovo dvoje opozicionih prvaka je dodatno izgubilo rejting.

Makronov odgovor bio je ekspresan, kako se i očekuje od jednog državnika. Organizovao
je razgovore sa građanima širom zemlje. Takođe, uložio je blizu 17 milijardi evra u različite
poreske olakšice i subvencije. Međutim, konkretih promena u socijalnoj i ekonomskoj politici nije bilo što govori podatak da i dalje većina Francuza Makrona percipira političara čija politika odgovara bogatima. Uz sve to, protesti su dobijali sve više nasilni karakter. Tako da su verovatno sve te činjenice da broj ljudi na protestima opada sve do proleće 2019. kada je na ulicama bilo svega nekoliko hiljada ljudi. Francuski politikolozi su saglasni da su protesti Makronu otvorili oči da postoji neslaganje sa njegovim metodama rada kao šefa države. Jesen 2019. i godišnjica prvog protesta je vratila deo ljudi na ulice, ali je ubrzo došlo do pandemije virusom korona. To je za posledicu imalo uvođenje vanrednog stanja i zatvaranja u kuće što je dodatno pasivizovalo proteste Žutih prsluka.

Međutim, celokupna situacija sa kovidom je stvorila nove probleme za Makrona. Kako bi
se promovisala vakcinacija i što pre izašlo iz kovid krize Francuska je donela odluku da su d 21. jula 2021. potrebne kovid propusnice za ulazak u sve institucije i objekte sa kulturnim i
zabavnim sadržajem, a ta odluka je od 9. avgusta iste godine počela da važi za većinu javnih
objekata, kao i da je vakcinacija obavezna za sve zaposlene u zdravstvu. Ta odluka je revoltirala deo građana koji od septembra 2021. organizuju proteste protiv ovakvih odluka države. Procenjuje se da oko 80 000 ljudi prosečno izlazim jednom nedeljno kako bi iskazali
nezadovoljstvo sa postojanjem kovid propusnica. Jedan od najzanimljivijih trenutaka na ovim protestima se dogodio 8. januara kada su demonstranti skandirali najboljem teniseru sveta Novaku Đokoviću koji je tih dana preživljavao golgotu u Australiji. Možda i najveći masovni protest nije ni održan. Za drugi vikend februara bio je najavljen protest „Konvaj slobode“ gde je planirano da oko 500 vozila blokira Pariza. Međutim, policija je presrela većinu vozila prilikom njihovog ulaza u Pariz što je dovelo do neodražavanja najavljenog protesta. Tek će nam period kamanje pokazati koliko je ova tema važna u Francuskoj, i da li i u kojoj meri donosi izborni uspeh. Takođe, na tok protesta može uticati i dolazak ili nedolazak Novaka Đokovića na Rolan Garos koji počinje tačno mesec dana posle potencijalnog drugog kruga predsedničkih izbora.

Na sve ovo treba dodati da se Makron poslednjih meseci suočava sa porastom huliganizma na fudbalskim utakmicama. Derbi dva Olimpika iz Liona i Marseja prekinut je posle svega nekoliko minuta jer su navijača Olimpik Liona pogodili Pajea tvrdim predmetom kada je izvodio korner. Navijači Monpljea su zatrpali teren pirotehničkim i tvrdim predmetima, navijači Sent Entjena su odložili početak utakmice protiv Anžea želeći da iskažu protest protiv uprave kluba, a nasilne scene viđene su i na utakmicama Lansa i Lila, odnosno Nice i Olimpika iz Marseja.

Bez obzira što ovi huiganistički ispadi nemaju direktnu vezu sa političkom i društvenom
situacijom u Francuskoj, jasno je da je to sve veći društveni problem koji zahvata čitavu
Francusku. Tako da će budući predsednik Francuske (verovatno Emanuel Makron) tokom svog petogodišnjeg života u Jelisejsko palati, morati pažnju da posveti i rešavanju nasilja na fudbalskim stadionima.

Autor: Nikola Perišić

FRANCUSKA OBELEŽAVA 60 GODINA OD OKONČANJA RATA U ALŽIRU

U Jelisejskoj palati uz prisustvo Emanuela Makrona obilježena je 60. godišnjica završetka rata za nazavisnost Alžira. Za 60 godina od kada je Alžir dobio nezavisnost od Francuske, bilateralne krize često su podstaknute unutrašnjom politikom. Ipak, neki eksperti kažu da su dve strane imale iznenađujuće dobre odnose četiri decenije i da su tek devedesetih godina stvari počele da se raspadaju.

Francuski istoričari kažu da je poginulo pola miliona civila i boraca – od kojih 400.000 Alžiraca – dok alžirske vlasti veruju da je ubijeno oko 1,5 miliona. Pod francuskim generalom Šarlom de Golom, čija je administracija potpisala sporazum, i njegovim naslednikom Žoržom Pompiduom, Pariz je imao dobre odnose sa Alžirom. Isto je bilo i pod Fransoa Miteranom, iako je bio ministar unutrašnjih poslova 1954. godine.

Sada, dok se francuski predsednički izbori naziru u aprilu, čini se da se odnosi ponovo
poboljšavaju. Milioni francuskih državljana alžirskog porekla i potomci Evropljana koji su otišli posle nezavisnosti nalaze se među onima koji glasaju. “Alžir će glasati za Makrona”, rekao je pisac El Mili. “Alžirci su uvereni da će Makron biti hrabriji od drugih”.

Autor: Srđan Radanović

ALŽIRSKI PEVAČ ŽELI DA GLASA U FRANCUSKOJ

Poznati alžirski pevač Mohand Buhalem državljanstvo Francuske je dobio u decembru prošle godine i u potpunosti je spreman da iskoristi svoje biračko pravo, jer kako kaže, u Alžiru su izbori unapred određeni. Po njegovim rečima, Alžir je diktatura. Buhalem je politički aktivan u svom gradu, i poslednjih meseci se aktivno borio za vraćanje prava na izbor u Francuskoj, a u vezi sa vakcinisanjem. Istakao je da se ne protivi vakcinisanju, ali slobodnom, bez teranja ili obaveze. Francusku, iako istorijski ogrešenu o alžirski narod, vidi kao demokratsku državu koja nudi slobodu, a sada je potrebno da povrati njen pun kapacitet. Svoju ideološku poziciju pripisuje levici, i još uvijek razmišlja koji kandidat je najbolji za
Francuze, uključujući i njega. Pažnju mu privlače Melašon i Idalgo, ali se ne slaže u svemu sa
njihovim programima i katkad retorikom, ali podvlači da bi desničarski pobednik bio propast za društvo.

Autor: Srđan Radanović

PREGOVORI O AUTONOMIJI KORZIKE POČINJU U APRILU

Narasle tenzije i podrška sve većoj autonomiji Korizike, samo su estetski smirene posetom
ministra unutrašnjih poslova Žeralda Dermanina i razgovora sa tamošnjim predsednikom
Izvršnog veća Žilom Simeonom. Ministar je najavio da će pregovori početi u prvoj sedmici aprila u Parizu, a sporazum mora biti zaključen pre kraja 2022. godine. Emanuel Makron je osudio svaki vid separatizma. Istakao je da Korzika može dobiti pravo na “evolutivnu autonomiju“, ali ne i nezavisnost.

Autor: Srđan Radanović

MELANŠON TEŠKO DO DRUGOG KRUGA?

Dobre vesti za La France Insoumise jeste ta što se njihov predsednički kandidat u anketama
popeo na 11,3% podrške, ali ni Marin le Pen ne zaostaje previše za Makronom, čime se drugi
krug izbora za pojedine kandidate, uključujući i Melašona, čini nedostižnim. Najavljujući nedeljni marš za Šestu republiku, Žan-Lik Melašon bio je optimističan i istakao mogućnost da će zajedno sa svojom strankom uskoro dostići 20% podrške.

Autor: Srđan Radanović

PEKRES SE OBRATILA PRISTALICAMA U TULUZU

Valeri Pekres se obratila skupu nekoliko hiljada mladih u Tuluzu. Pre nego što je pozvala građane da veruju u francuski izborni sistem i da se ne predaju bez borbe, naglasila je
potrebu da se odbace oni programi koji vode u ekonomsku propast Francuske, i da se izabere njen ispravan put kojim će voditi francusko društvo u krizi. Insistirala je na nekoliko segmenata njenog programa: demokratija, suverenitet, pravda, bezbednost i mladi ljudi. Nekoliko puta je spomenula činjenicu da su mladi ljudi pokretačka snaga razvoja i društva i države i da će briga o mladima biti fokus njenog predsjedništva. Poručila je mladim ljudima da ne dozvole da ih neko uveri u to da su izbori već rešeni. Istakla je da se ništa ne završava pre izbornog dana.

Autor: Srđan Radanović