ODRŽANA PRVA DEBATA SA VIŠE KANDIDATA

U sinoćnim satima na francuskoj nacionalnoj televiziji TF1 sastali su se osam od dvanaest kandidata. Program nije bio u vidu debate, već su predstavnici stranaka odgovarali na postavljena pitanja ove televizije. Emisija je dobila naziv po ugledu na rusko-ukrajinski sukob, koji je ujedno i bio jedna od glavnih tema ove večeri. Takođe, ovaj sastanak je poslužio za druge kandidate da komentarišu i kritikuju prisutnog Makrona, kao i da iznose svoje ideje i vizije u odnosu na predsednikove.

Makron je po pitanju ove goruće teme rata izjavio kako pokušava da stavi tačku na taj sukob. Želi da zaustavi rat bez vođenja istog, kao i da se prekid vatre između ove dve države što pre obistini. Dao je do znanja da je voljan da poželi dobrodošlicu najmanje 100.000 izbeglica. Kako bi ova odluka direktno uticala na narod Francuske, sproveo je i ¨hitne mere¨: 15 centi jeftinije gorivo, ¨plan otpornosti koji je još uvek u razvoju¨, kao i one ¨dugoročne planove¨ koji obuhvataju ponovno pokretanje nuklearne energije, jačanje evropskog suvereniteta i nezavisnosti. Istakao je kao zaključak da je glavni odgovor na sve probleme rad i ekologija. Po pitanju drugih tema kao što su autonomija, zdravlje, školovanje, kultura i istraživanja, naveo je da su to teme koje će biti glavni cilj za budućnost, na kojima se nada da će moći da radi i ¨sutra sa svojim konkurentima.¨

Marin le Pen je stava da želi da zaštiti svoj narod, bilo da je to od teške situacije u zemlji do možda pogrešnih političkih izbora u prošlosti. Kandidatkinja je istakla kako joj je najveća želja mir u Ukrajini i osudila je invaziju na ovu zemlju koja se trenutno sprovodi, ali ne idući toliko daleko da Putina okarakteriše kao ¨diktatora.¨ U prilog sankcijama Rusije istakla je potencijalni kolaps francuske ekonomije. Promoviše energetsku nezavisnost, kao i ideju kojom se vodi od septembra prošle godine- sniženje goriva za 5,5%, kao i ukidanje povećanja poreza. Le Penova se takođe zalaže za odlazak u penziju sa 60 godina, pod određenim uslovima.

Valeri Pekres se zalaže za menjanje politike radi ojačavanja države, predlaže ¨stratešku i evropsku autonomiju.¨ Njeno rešenje rusko-ukrajinskog sukoba ne proizilazi iz pristupanja Ukrajine EU, već kroz ¨evropsku perspektivu¨ koja je data Kijevu. Na nacionalnom nivou, Pekresova je osudila nekontrolisanu imigraciju i kupovinu moći. Obećala je da će obnoviti autoritet nacije i održati prosperitet prevrednovanjem rada. Spomenula je i smanjenje poreza, kao i odlazak u penziju sa 65 godina. Pekresova svoje ideje vidi kao novitet posle ¨pet godina stajanja u mestu,¨ aludirajući na Makronov mandat kog je okarakterisala kao ¨iluzionistu koji obećava nešto što neće sprovesti.¨

Erik Zemur je odmah osudio invaziju na Ukrajinu kako bi otklonio svaku sumnju da podržava Putina, ali je dodao kako ne želi da udovoljava drugima vređajući ga. Spomenuo je blokadu cena goriva, kao i odlazak u penziju sa 64 godine. Jedna od glavnih ideja kojima će se voditi biće smanjenje poreza. Takođe nije mogao da ne prokomentariše svoju konkurenciju, izjavivši kako su lažljive izdajice. Obratio se narodu sa rečima: ¨Ja vas neću izdati!¨

Melanšon je po pitanju rusko-ukrajinskog rata stao na stranu svojih ¨nesvrstanih,¨ aludirajući kako on upozorava na potencijalni sukob još od 2014. godine. Na nacionalnom nivou rekao je da će stati na put nuklearnim elektranama i kako želi da blokira rast cena osnovnih životnih namirnica. Zaključio je da je tržište u haosu, da je neophodno obnoviti ljudsku volju u svim poljima, kao i da je nov svet u Francuskoj moguć.

Što se tiče trenutnog rata, Žado je jedan od najofanzivnijih kandidata po pitanju Vladimira Putina. Želi da pošalje oružje za ¨herojski otpor Ukrajinaca¨ protiv ruskog ¨diktatora.¨ Želi da izgradi obnovljive izvore energije gde god je to moguće: ¨Bolje zavisiti od vode, sunca i vetra nego od Vladimira Putina.¨ Ekolog je pozvao Francuze da izađu masovno na izbore, da mogu da naprave promenu svojim glasom, kao i da on i njegova stranka neće izneveriti Francusku. ¨Zeleni glas je glas života.¨

¨Nisam došao da vam kažem kako je život težak, odgovor znate po svojim novčanicima¨- započeo je svoje izlaganje Rusel. Što se tiče aktuelnog sukoba, brine ga najviše potencijalna ekonomska kriza u Francuskoj. Za razliku od svojih suparnika Rusel se ne zalaže za sankciju nuklearne energije, već nju vidi kao neophodnu stavku za ¨sopstveni energetski suverenitet.¨ Zalaže se za odbranu francuske ekonomije i ukazao je kako je Francuska država ¨dostojanstvenog rada, plata i života.¨

Kandidatkinja Idalgo se na početku predstavila kao republikanska, evropska žena, te na temu o rusko-ukrajinskom sukobu odgovorila kako uvek treba da biramo mir u državi i demokratiju pred diktatorima. Na nacionalnom nivou, gradonačelnica Pariza želi da vrati veru u srednju i radničku klasu, obećava državu u kojoj pošten rad može da omogući dostojanstven život. Promoviše obnovljive izvore energije jer to ¨dugujemo našoj deci.¨

Autor: Anđela Danilović

FILIP PUTU

Nameru da se kandiduje na predsendničkim izborima ostvario je u poslednjem trenutku i pedesetčetvorogodišnji Filip Putu (Phillipe Poutou). Već se kandidovao je 2012. i 2017. na kojima je osvojio 1,15% i 1,09% glasova ispred Nove antikapitalističke partije (Nouveau Parti anticapitaliste), koja je osnovana 2009. godine. Predstavnik je krajne levice, bivši je sindikalac i radnik automobilske industrije.

Iako je svega nekoliko dana pre isteka roka (4. mart) za predaju potpisa imao 342 potpisa podrška, uspeo je u poslednjem trenutku da skupi neopohodnih 500 i time obezbedio da se po treći put nađe na glasačkom listiću. Tokom kampanje za izbore 2012. godine ostao je nepoznat široj javnosti. Svoj program je potencirao na zahtevu da se ukine polupredsednički sistem i da se uvede parlamentaran sistem u kojem bi predsednik Vlade bila dominantna politička ličnost. Takođe, u svom programu zalagao se za veća radnička prava koje je želeo da poboljša kroz radničke zahteve i borbu. Bio je osmoplasirani od ukupno 10 kandidata na izborima 2012. i pozvao je birače da u drugom krugu glasaju protiv Nikolasa Sarkozija.

Tokom kampanje za izbore 2017. promovisao je zahtev za niže plate državnih funkcionera i borbu protiv korupcije. Ponovo je završio kao osmi, ali ovog puta u konkurenciji 11 kandidata. Iako je najavljiva da se neće kandidovati na izborima 2022, ipak je ušao u još jednu predsedničku trku.

Bio je učesnik protesta “Žutih prsluka” protiv aktuelnog predsenika Emanuela Makrona. Istovremeno promovisao je i besplatan javni prevoz. Na izborima za Evropski parlament nije uspeo da osvoji dovoljan broj glasova za mandat.

Putu je izbarni lokalni zvaničnik u Bordou (Bordeaux) gde se trenutno zalaže za glasačko pravo stranaca u Francuskoj, za minimalne neto mesečne zarade od 1 800 evra i za povećanje redovnih prihoda od 400 evra zbog skoka cena nekretnina, hrane i energenata. Smatra da je potrebno smanjiti radno vreme na 32h nedeljno, da je potrebno smanjiti broj radnih dana na četiri, ali i uvesti jedan radni vikend mesečni. Oštar je protivnik prekovremenog rada i promiviše šetnedeljni plaćeni odmor. Ipak, smatra da je potrebno povećati i starosnu granicu za penziju.

Smatra da je potrebno posebnu pažnju posvetiti lokalnim bolnicama u ruralnim sredinama. Cilj mu je da obuči i zaposli oko 200 hiljada bolničkih radniha i da uspostavi preko 100 000 bolničkih mesta.

Protiv je daljeg uvođenja sankcija Rusiji i protivi se širenju NATO-a. Ipak, smatra da se ruska vojska mora povući iz Ukrajine i da je potrebno poštovati pravo naroda na samoopredeljenje. U okviru ekološkog programa zalaže se za izlazak Francuske iz nuklearne energije u narednih 10 godina i prelazak na obnovljive izvore energije.

Autor: Tina Milovanović

LE PEN ODBIJA DUEL SA PEKRES, ŽELI SUČELJAVANJE SA MAKRONOM

Valeri Pekres, kandidatkinja na čelu Republikanaca, zatražila je javnu debatu sa Marin le Pen, sličnu onoj koja se odigrala prošlog četvrtka kada se sukobila sa Zemurom. Pekresova smatra da je nakon dva sata polemisanja sa Zemurom na nacionalnoj televiziji uspela da ¨dekonstruiše stavove svog sagovornika po pitanju imigracija i islamista.¨ Ona želi da ponovi vežbu u duelu sa kandidatkinjom Nacionalnog saveza, koja je ovaj poziv odbila. Ova stranka je jasno iznela svoj stav: ¨S obzirom na to kakav je naš izborni nivo, nećemo ulaziti u debate ni sa Zemurom, ni sa Valeri Pekres, kao ni sa Melanšonom.¨ Le Penova i dalje ima veliku prednost u glasovima prema anketnim istraživanjima.

Ova odluka nije prošla nezapaženo kod Valeri Pekres. Tokom predstavljanja svoje stranke jutros u Parizu prokomentarisala je kako le Penova beži od debate i suočavanja, dok je Pekresova jasno pokazala kako nema nikakav problem da se suoči sa bilo kim, što je dokazala u debati protiv Zemura.

Autor: Anđela Danilović

RADNIČKA BORBA (LUTTE OUVRIÈRE)

Lutte ouvrière( Radnička Borba, LO) je trockistička partija koja se zalaže za revolucionarno zbacivanje kapitalizma i uspostavljanje komunističkog društva. Vuče korene do komuniste rumunskog porekla Davida Kornera, zvanog “Barta”. On je jedan od osnivača grupe “Barta” u kojoj je sa partijskim drugovima učestvovao u pokretu otpora u Francuskoj za vreme Drugog svetskog rata. U posleratnim godinama angažovali su se u borbi na radnom mestu u jednoj Renoovoj fabrici u kojoj su nakon uspešnog štrajka 1947. osnovali sopstveni sindikat. Tri godine kasnije grupa se podelila, da bi Rober Barsija (alijas “Hardi”) sa Pierom Boa, članovi bivše grupe, zajedno sa još jednom revolucionarnom organizacijom sklopili dogovor o pokretanju biltena sa informacijama za radnike u gorepomenutoj Renoovoj fabrici. Vremenom su menjali oblik izveštavanja i proširili sa na veći broj preduzeća, da bi 1956. osnovali list “Radnički glas”, a zatim i istoimenu organizaciju na svojoj generalnoj skupštini.

Nakon maja 1968. organizacija je, kao i mnoge druge na ekstremnoj levici, zabranjena i raspuštena dekretom predsednika. Ubrzo nakon toga organizacija je ponovo osnovana pod novim, sadašnjim imenom, Radnička borba. Portparol i lice partije od tada pa sve do 2008. bila je Arlet Lagije, prva žena koja se u Francuskoj kandidovala na predsedničkim izborima. LO je neretko na parlamentarnim, lokalnim i evropskim izborima stupala u koalicije sa Komunističkom partijom(PCF) ili sa Revolucionarnom komunstičkom ligom(LCR), francuskom sekcijom Četvrte internacionale. Prvi izbori na kojima su neki od članova partije izglasani bili su opštinski izbori 1989. na kojim su izabrana dvojica članova. Najznačajnije izborne uspehe je zabeležila Arlet Lagije na predsedničkim izborima 1995. i 2002.godine kada je osvojila preko 1.5 miliona glasova.

LO je predvodnička partija i broji oko 8000 članova. Organizacija svoje političko delovanje više zasniva na radu na terenu unutar preduzeća i sa sindikatima, zajedničkom borbom sa radnicima na radnom mestu, sa neposrednim ciljem borbe za veća radnička prava i krajnjim ciljem političke artikulacije ove borbe kroz revolucionarnu komunističku partiju. Na izborima ne učestvuje radi sticanja vlasti, već radi širenja ideja komunizma i mobilisanja radničke klase. Socijalna transformacija nije moguća kroz kvazidemokratski parlamentarizam, već jedino autentičnim reprezentativnim institucijama izgrađenim odozdo kolektivnom borbom
radničke klase. Parlamentarna demokratija služi kao paravan za legitimisanje kapitalizma, dok pravi gospodari društva deluju iza kulisa, finansiranjem partija, političara, medija, kao i čitavih država, gurajući ih tako u dužničko ropstvo.Direktore banaka i velikih preduzeća ne bira narod, ali zato oni nad njim dominiraju. U Francuskoj 20 najbogatijih ljudi poseduju jednako bogatsvo kao 40% stanovništva. Iluzorno je pretpostavljati da između ove dve grupe ikada može da stoji znak jednakosti po političkom uticaju. Parlamentarna demokratija nije neutralna, unutar nje su interesi vlasnika krupnog kapitala zaštićeni od izborne volje i njome dominiraju.

Nasuprot ovom sistemu partija ističe komunizam kao vid organizovanja proizvodnje i društva na način koji sve proizvodne kapacitete stavlja pod demokratsku kontrolu, čime se odlučivanje o korišćenju resursa, proizvodnji i zadovoljavanju ljudskih potreba ne prepušta anarhičnom i nepravednom principu tržišta i vlasnicima kapitala, već predstavljaju oblast kojom upravlja celokupno društvo. U takvom uređenju moguće je ostvariti punu zaposlenost, sa pravednim platama, penzijama i socijalnim davanjima( minimum od 2000 evra neto, uz indeksovanje dohotka u skladu sa inflacijom). Zakon profita alocira rad ne tamo gde je on najpotrebniji, već tamo gde donosi najviše novca, za šta je samo jedan od nedavnih primera katastrofalna zdravstvena politika za vreme pandemije. Ovaj problem prisutan je i u rešavanjuekoloških pitanja, jer vlasnici preduzeća ne žele da im se posvete ukoliko im se njihovo rešavanje ne isplati, pa je tako ekologija postala podložna marketinškim strategijama zelenog poslovanja i zahtevima za velike državne subvencije kako bi se na ekološkoj tranziciji zaradilo.

LO takođe naglašava nužnost međunarodne borbe protiv kapitalizma. Budući da je kapitalizam kao sistem globalan, jedino se može zbaciti na nivou na kojem i sam funkcioniše, odnosno svetskom revolucijom. Partija je deo internacionale Međunarodni komunistički savez, u kojoj deluju trockističke partije koje su aktivne u devet država. Prema Evropskoj Uniji, zauzima sličan stav, odnosno vidi je kao korak u dobrom pravcu po pitanju međunarodnog povezivanja evropskih naroda, ali se protivi njenom ustrojstvu koje je najviše okrenuto ka tržišnom aspektu. Zalaže se za stvaranje Ujedinjenih socijalističkih država Evrope, zasnovanih na principu radničkog samoupravljanja, uz demokratsku kontrolu svih izabranih za vršenje političkih funkcija. Trenutni kandidat partije na predsedničkim izborima je Natali Arto i ovo joj je treći put da učestvuje na izborima.

Autor: Miloš Bokun

VEČERAS PRVA DEBATA SA VIŠE KANDIDATA

Premijerno danas u 20:20h na nacionalnoj televiziji TF1 sastaće se Idalgo, Makron, Zemur, Pekres, le Pen, Žado, Melanšon i Rusel u emisiji pod nazivom ¨Francuska pred ratom¨. (La France face à la guerre). Urednik Žindr je objasnio za Figaro da je forma emisije takva da nema ni debate ni konfrontacije kandidata, već će oni ¨pratiti stavove drugih tokom cele večeri po pitanju krucijalnih problema.¨ Kandidati sa svojim timovima nisu propustili da kritikuju ovakvu formu emisije, čak su se oglasili i oni koji nisu pozvani u istu, kao što je Lasal. Kandidat pokreta Resistons izjavio je za Evropu 1 kako u ovom programu TF1 jasno vidi ¨prezir klasa¨ i da ga ostali kandidati za predsednika smatraju za nesposobnog i manje vrednog.

Autor: Anđela Danilović

SMANJENJE CENE BENZINA ZA 15 CENTI OD 1. APRILA

Premijer Francuske Žan Kasteks predstavio je plan po kojem se od 1. aprila smanjuje cena benzina za 15 centi. Ovakva odluka je naišla na kritiku opozicionih predsedničkih kandidata, pre svega Valeri Pekres, koji postavljaju pitanje zašto se ta odluka uvodi od 1. aprila i ocenjuju je kao “izbornu meru”. S druge strane Idalgo i Rusel su saglasni da je takva odluka zakasnela i da neće biti dovoljno efikasna. Procenjuje se da će ovakva odluka Francusku koštati oko 2 milijarde evra.

Autor: Nikola Perišić

ZELENI (LES VERTS)

Zeleni u Francuskoj su poznatiji pod sledećim imenom – Europe Écologie, Les Verts. Ova
partija se na političkom polu nalazi na levom centru i ona je relativno “mlada” po postanku.
Naime, Les Verts u ovakvom obliku postoje od 2010. godine, kada su se u jednu organizaciju spojile Zelena stranka i Europe Ecology. Zanimljivo je da je tom prilikom Kon-Bendit (Daniel Cohn-Bendit), jedna od glavnih ličnosti Zelenih u Francuskoj, izjavio da je nova partija ipak “izvan tradicionalne podele koja postoji na levicu i desnicu”, tražeći jedan autonoman prostor za zelenu misao.

Kao što se i moglo očekivati, među temama koje ističe ova stranka nalaze se razne zelene teme i predlozi politika koji su usmereni ka tom smeru. Recimo, među glavnim stavkama se nalazi borba za smanjenje emisija CO 2 , ističe se neophodnost prelaska na obnovljive izvore energije (u zamenu za nuklearnu energiju), otvaranje “eco-friendly” radnih mesta, drugačije urbanističko planiranje koje bi u većem meri uvažilo ekološke principe, kao i takođe zabrana korišćenja genetski modifikovane hrane i razvoj poljoprivrede održivog tipa.

Što se ekonomskih pitanja tiče, Les Verts snažno naginju ka levici. Oni se, na primer, zalažu
za uvođenje karbonske takse ili recimo podizanje poreza za najbogatije slojeve, pored već
navedenog cilja otvaranje više stotina “zelenih” radnih mesta. Takođe, očekivano, u pogledu društvenih pitanja nalazimo set levih vrednosti u kojima se očitava težnja ka većoj participaciji i učestvovanju građana, kao i u većoj jednakosti i pravima, što se uviđa zalaganjem za prava LGBT populacije, dok što se prve stavke tiče, Zeleni su pobornici direktnije demokratije i širenja nadležnosti skupštine. Važno je dodati i to da su za veći stepen decentralizacije vlasti.

Dalje, što se tiče uspeha ove partije, još jednom dolazi do izražaja jedno nepisano pravilo:
zelene partije uobičajeno imaju više uspeha na lokalnom nivou i na nivou Evropske unije
nego na centralnom nivou. Tako je i u slučaju Francuske, gde Zeleni već nekih 30 godina
otprilike postižu sasvim zadovoljavajuće rezultate na lokalnom nivou, ali ne mogu da
pronađu adekvatnog kandidata za predsedničke izbore. Na izborima 2012. i 2017. godine su
imali po 2% i 6% glasova, dok su na poslednjim izborima za zakonodavno telo imali tek
nešto manje od milion glasova i tek jedno poslaničko mesto dobijeno u drugoj rundi. Na nivou Evropske unije, nakon izbora iz 2019. godine, Zeleni su bili odmah iza Makronovepartije i Nacionalnog Fronta, te su uzeli 13 od 79 mesta koje sleduje Francuskoj. Na lokalnim izborima su, ipak, uspeli da osvoje neke gradove poput Liona, Strazbura, Bordoa…

Kao što smo videli, ova partija pripada porodici Evropskih zelenih, te se u skladu sa njihovim
vrednostima zalaže za još više evro-integracija i jačanje uloge EU, smanjenje uticaja država
članica kako bi odluke bile direktnije upućene ka građanima. Naprosto, njihova vizija je EU
sa više slobode, solidarnosti i demokratije.

Za kraj, a u susret predstojećim izborima, važno je istaći da će Janik Žado (Yannick Jadot)
biti predstavnik Zelenih. On je ekolog i humanitarac (koordinisao akcije Greenpeace-a u
Francuskoj) koji je od 2009. i član Evropskog parlamenta. Na unutarstanačkim izborima je
tesnom pobedom izabran za predsedničkog kandidata ispred radikalnije Sandrine Ruso
(Sandrine Rousseau). Naime, rezultat u prvom krugu glasanja je bio 27 spram 25%, da bi na
kraju uspeo da odnese prevagu sa 51.03% glasova. Razlika je mala, presudilo je 104 hiljada
glasova, što pokazuje koliko je budućnost Zelenih i dalje daleko od jasnog i preciznog puta.
Jer, dok se obe strane zalažu za neke stvari poput karbonske takse, velikih javnih ulaganja,
obnovljive energije ili pitanja univezalnog bazičnog dohotka, Žado predstavlja umereniju
struju, dok Ruso ima dosta radikalniju viziju društvenih promena i jedan “kritičniji” pogled
ka kapitalizmu uopšte.

Ostaje nam da vidimo kako če se stvari odvijati u budućnosti. Borba na levici je otvorena.

Autor: Nikola Ilić

NOVI RAZGOVOR MAKRONA I PUTINA

Predsednik Rusije Vladimir Putin je obavestio francuskog kolegu Emanuela Makrona i
nemačkog kancelara Olafa Šolca o stvarnom stanju humanitarne situacije u oblastima operacije zaštite Donbasa, saopštio je Kremlj. Putin je rekao da nacionalistički bataljoni Ukrajine sistematski ometaju operacije spasavanja stanovništva, i naveo je brojne činjenice o grubom kršenju međunarodnog humanitarnog prava od strane ukrajinskih snaga bezbednosti. Ruski predsednik je razmotrio sa liderima Francuske i Nemačke pitanja vezana za dogovore o primeni poznatih zahteva Ruske Federacije u Ukrajini. On je pozvao Makrona i Šolca da utiču na kijevske vlasti kako bi se zaustavile “zločinačke akcije nacionalističkih bataljona Ukrajine”. Putin je Makronu i Šolcu detaljno ispričao o seriji razgovora ruskih i ukrajinskih predstavnika koji su se proteklih dana odvijali u video formatu. Lideri su se na kraju dogovorili da nastave kontakte o ukrajinskim pitanjima.

Autor: Srđan Radanović

ŽADO I MELANŠON U MARŠU ZA KLIMU

Dvojica predsedničkih kandidata, kojima se nisu ukrstili putevi, želeli su da dokažu mladim
ljudima posvećenim klimi da su oni najglasniji predstavnici ekologa. Održan je protest na Volterovom bulevaru za klimu prvi put bez predstavnika Zelenih, pa je fokus bio na lideru stranke La France Insoumise, Žan-Lik Melašonu. Brojni ispitanici su pohvalili njegovu kampanju smatrajući je jedinu ispravnu kada je riječ o ekologiji. Prema rečima organizatora, 80.000 ljudi marširalo je ovog subotnjeg popodneva u Parizu.

Autor: Srđan Radanović

ŽAN LASAL

Žan Lasal, lider političke partije Resistons jedan je od predsedničkih kandidata koga vrlo često zbog svojih izjava nazivaju ekscentričnim. Rođen je u porodici putujućih stočara u selu koje se nalazi u dolini Pirineja što je imalo veliki uticaj na njegova politička stremljenja. U politički život ulazi rano i već u 21. godini  postaje gradonačelnik u svom Lourdios-Ichère. Posle dugog delovanja na lokalnom nivou 2002.godine postaje poslanik u Narodnoj skupštini gde predstavlja četvrtu izbornu jedinicu departmana Pirineji-Atlantik. Takođe, od 2002. godine bio je jedan od predvodnika Svetskog asocijacije planinskih ljudi koja je aktivna u više od 70 zemalja širom sveta u cilju zaštite planina i zastupanja prava planinskih naroda što delom objašnjava i njegovu povezanost sa prirodom koja se istakla kroz njegovu političku platformu i značajne reakcije i delovanja na lokalnom planu.

Lasal smatra da je za dosadašnji debakl čovečanstva, kapitalizam jedan od glavnih krivaca i da je zobg toga moć koncentrisana uglavnom u okviru najvećih multinacionalnih korporacija. Kapitalizam i centralno planiranje ne mogu da zaustave sve loše oblike globalizacije koji vrlo brzo doveli do uništavanja ruralnih područja i nezaposlenosti. Dugo je bio posmatran kao desna uka Fransoa Bajrua jer je bio predsednika Generalnog veća atlantskih Pirineja pod njegovim predsedavanjem. Bio je i član Demokratskog pokreta Modem sve do 2017.godine dok se nije pojavio kao kandidat na predsedničkim izborima na čelu stranke Resistons. Kandidatura 2017.godine temeljila se na desnom centru, agrarizmu i ekološkoj održivosti. Dobio je podršku gradonačelnika ruralnih područja kao i 708 sponzorstava od neophodnih 500. Tada je osvojio 1,21% glasova u prvom krugu.

Zanimljive su neobične metode i postupci koji su ovog kanditata vodile kroz sva politička dešavanja. Godine 2006. Lasal odlučio se na štrajk glađu zbog zatvaranja fabrike koja je bila deo njegove izborne jedinice. Štrajk od 39 dana doveo je do popuštanja japanske firme Tojal koja se oglasila sa uverenjem da će nastaviti da ulaže u tu oblast i da fabrika neće biti zatvorena. Poznat je i po kampanji pešačenja u susret francuskom narodu koja je 2013. obuhvatala marš od 6 000 kilometara. “Gde god sam otišao, bio sam svedok krize životnog standarda, gubitka identiteta i gubitka osećaja za zajedničku sudbinu“. Smatrao je da je situacija podjednako loša i u gradovima i na selu. Skepticizam prema globalizaciji, nepoverenje u političare i latentni rasizam bili su uobičajeni među ljudima sa kojima je razgovarao.“ Još jedna zanimljivost koja je obeležila ovog kandidata ostala je upamćena od juna 2003.godine kada je ustao u Narodnoj skupštini i krenuo sa pevanjem himne Pirineja Se canto protestujući protiv Sarkozija i njegove objave koja se odnosila na smeštaj 23 žandarma radi čuvanja tunela Somport koji povezuje Francusku i Španiju putem Pirineja.

U novembru 2018. ponovo je izazvao neodobravanje Skupštine ometajući njen rad oblačenjem žutog prsluka u znak podrške pokretu žutih prsluka što je rezultovalo i kaznom od 1 500 evra.

Sadašnjom kandidaturom on se ponovo zalaže za održavanje lokalnih javnih usluga i podsticanje lokalnih inicijativa. Stavlja naglasak na očuvanje biodiverziteta i odgovornost u upravljanju javnim dobrima. Pritom, za njega je veoma bitno preispitivanje učešća Francuske u evropskom budžetu. Reagovao je protiv nacrta Sporazuma o transatlantskoj slobodnoj trgovini kao i protiv zakona o istopolnim brakovima. Ističe da mu je jedan od značajnih ciljeva podnošenje svih evropskih zakona na raspravu i glasanje u Parlamentu. Saradnja sa afričkim državama treba da proširi njihovo bogatstvo kulturnim vezama sa Francuskom i donese napredak ne samo Francuzima već i afričkim narodima što je nazvao pravednom politikom prema Africi i svakom regionu koji zbog nafte biva iskorišćen i kom bivaju uništeni i iscrpljeni prirodni resursi. Ulaže sve napore da se Evropi vrati snaga jer je ona kako kaže već 30 godina bez vrednosti demokratije i odgovornosti koja bi dovela do stabilnogpolitičkog projekta. Naziva pravo na azil osnovnim ljudskim pravom i želi da ojača carinske i granične snage kako bi se sredio problem ilegalnih imigracija.

Kritički stav o sopstvenim nastupima i zapaženost u medijima dobio je i košenjem trave bez majice u predizbornim spotovima, kašnjenjem na političke nastupe na televiziji, nepoštovanjem zabranjenog parkiranja na pružnom prelazu što je odjeknulo brojnim novinskim kritikama 2020. U jednoj emisiji 2017. zbunio je novinare izjavom da nije ljubazan prema štampi jer je ne smatra „pluralističnijom“. često ume da se u javnosti predstavlja u kao „sin pastira i brat pastira“. Da li će Lasal ovaj put ispuniti svoj cilj i dati reč zaboravljenima, ispratićemo u narednom periodu.

Autor: Danijela Čorbić