Kandidatkinja na čelu Republikanske partije zabrinuto je izjavila da ona i njena stranka ˝gube u bici komunikacije.˝ Tvrdi da je već nekoliko nedelja unazad meta Zemurovih pristalica na društvenim mrežama, kao i na televizijskim programima: ˝Moja kandidatura je ismejavana danonoćno. Bilo da upalim televizor ili se ulogujem na Tviter, ne vidim ništa drugo osim lošeg glasa o sebi.˝
Opozicija je mesecima kritikovala Emanuel Makrona kako vodi kampanju o državnom trošku, kao i da svoju funkciju predsednika koristi za partijske svrhe. Postavlja se pitanje zloupotrebe javnih resursa tokom njegove ponovne kandidature: Odakle će dolaziti novac za putovanja predsednika, kao i drugih kandidata? Ovo pitanje se zapravo postavlja od jula prošle godine, datum na koji će se oslanjati Nacionalna komisija za troškove kampanje (Commission nationale des comptes de campagne) da kontroliše finansije kampanje kandidata.
Poslednji značajan sličan primer zloupotrebe finansija tokom kampanje datira iz 2012. godine, gde se Nikola Sarkozi vezuje za aferu Bigmalion. Sarkozi je navodno učestvovao u računovodstvenoj prevari, to jest u prikrivanju troškova političke kampanje iz 2012. godine, koji ne smeju da pređu 22 miliona evra. Kandidat ima pravo da potroši 16,8 miliona evra u prvom krugu, dok dvoje kandidata koji učestvuju u drugom mogu da potroše dodatnih 5 miliona. Francusko zakonodavstvo postavlja ograničenja ne samo u vezi ukupnih troškova već i na to ko koliko može da donira. Pojedinac može da donira maksimalno 7500 hiljada evra godišnje za partiju, a za predsedničke izbore 4600. Korporacije i drugi pravni entiteti ne smeju donirati novac kandidatima. Ovo pravilo je osmišljeno da bi sprečilo sticanje nepravičnog političkog uticaja kao i da bi se obezbedila jednakost šansi svih kandidata.
Ovog bivšeg predsednika prati glas i da je uzimao novac iz tajnog Gadafijevog fonda za svoju kampanju 2007. godine. Ova vest potekla je od francusko-libanskog biznismena Zijada Takijedina i još nekih zvaničnika iz Gadafijeve vlade. U pitanju je cifra od 5 miliona evra, za koju Sarkozi tvrdi da je dobio od prodaje dve slike.
Prema tvrdnjama statistke Makron osvoja 29% glasova a le Penova, Pekresova i Zemur u borbi za ulazak u drugi krug izbora.
Emanuel Makron je sve više ispred svojih protivnika. Prema najnovijoj anketi BVA sprovedenom za francuske medije ˝ RTL ˝ i ˝Oranž˝, predsedniku koji je ujedno upravo i ozvaničio svoju kandidaturu, podrška se uvećala za 5% u roku od dve nedelje. Sa potencijalnih osvojenih 29% glasova u prvom krugu izbora, institut napominje da se Makronova izborna baza širi, s obzirom da je šef države sada u porastu ˝u svim kategorijama biračkog tela u pogledu starosti, kao i da se nameće u sam vrh što se tiče dobijanja glasova istih.˝
U pozadini nastavlja da se vodi bitka između le Penove, kandidatkinje ekstremne desnice, protiv dva kandidata nacionalne desnice, Valeri Pekres i Erik Zemura. Međutim, zbog trenutne situacije u Ukrajini, svo troje su zadobili manji broj glasova u anketi od očekivanog, što ih stavlja u dosta lošiju poziciju u odnosu na Makrona. Sa 16% (u minusu 1,5%) Marin le Pen ostaje glavni favorit za ulazak u drugi krug izbora, nalazeći se u boljoj poziciji od gore navedenih kandidata koji su po broju anketnih glasova izjednačeni na 13%. Nasuprot njima, Melanšonova podrška raste, sa osvojenih 11,5% glasova.
Kandidati levice, koji sada imaju jednog kandidata manje zbog povlačenja Kristijan Tobire, ostaju na dnu liste. Sa 5,5% Janik Žado dobija novih 1% podrške, Rusel gubi jedan (3,5%) a Idalgo ostaje bez promena i dalje na 2% glasova.
Bivši predsednik Republikanske stranke (LR) Loran Voke kritikovao je Emanuela Makrona i ocenio je da je u pitanju “monarhičan i diktatorski model predsednikovanja”. Dodao je da je Francuskoj potrebno da prodiše i pronađe zdrav razum i da samo Valeri Pekres može “Francusku da izvuče iz arogancije.” Na kraju izlaganja je ocenio da Makron trenutnu krizu u Ukrajini koristi kako bi sebi podigao rejting.
Republikanska kandidatkinja Valeri Pekres ocenila je da su “desničarski kandidati sami sebe diskvalifokovali zbog podrške Vladimiru Putinu.” Smatra da se ne dovodi u pitanje da će, posle najnovijih dešavanja u Ukrajini, upravo ona (Pekres) biti u drugom krugu predsedničkih izbora.
Pekres je dodala da su kandidati desnice za svoju kampanju dobili finansije iz inostranstva i da jedino ona ima snage i hrabrosti da izvede reforme, za koje ni Makron nije spreman.
Premijer Žan Kasteks je okvirno izneo plan otpornosti za francuske ekonomiju, tj. one njene sektore koji su najviše pogođeni ukrajinskom krizom. “Mandat koji je poveren vladi od strane predsednika, čini zaštita naših sugrađana i francuske ekonomije”, izjavio je premijer. “Kriza koja nas je snašla, nije ista kao i zdravstvena kriza, sa svojim ekonomskim posledicama: sećam se kada nam je u istoj BDP pao za 8% u 2020. godine. Ne bismo trebali toliko daleko da odemo u trenutnoj krizi, ali će svakako biti posledica”.
Kasteks je podvukao da je vlada u procesu identifikovanja pogođenih sektora, naglašvajuči pre svega: “ aeronautičku proizvodnju, poljoprivredu, kao i aviotransport, svemirsku industriju i automobilsku industriju. Između ostalog je naveo da procena uticaja krize zavisi kako od sankcija koje EU i Francuska uvedu Rusiju, tako i od kontra-sankcija koje budu uvedene od strane Rusije. Kasteks tvrdi da će sledeće nedelje konsultovati sve pogođene sektore i bez sumnje predložiti “društvenim partnerima” razgovore o ovoj temi, “zbog toga što ona ima paralelne posledice i za kupovnu moć naših sugrađana”.
Predsednica 13. departmana Martin Vasal podržala je aktuelnog predsednika Francuske Emanuela Makrona.
Ona je svoju podršku Makronu obrazložila time da se “kapetan ne menja tokom oluje”. Zatim je dodala da “samo on (Makron) može da da nadu Francuzima”. Ova podrška Makronu se nadovezuje na podršku koju je dobio od gradonačelnika Tulona Uberta Falka, predsednika finansijskog odbora Skupštine Erika Varta i gradonačelnice Kalea Nataše Bušar.
Markon je sinoć obećao povećanje vojnog budzeta, u kontinuitetu sa zakonom o vojsci (loi deprogrammation militaire), predviđajući povećanje od 3 milijarde evra godišnje do 2023. Ostali kandidati na predsedničkim izborima su se takođe izjasnili po ovom pitanju.
Žan Lik Melenšon smatra da je potrebno donošenje novog zakona o vojsci “radi vraćanja naše nezavisnosti i adaptacije na klimatske promene”. Fabijen Rusel obećava poboljšanje stanja vojske i demokratskih prava osoblja, bez davanja detalja, dok evroposlanik Janik Žado želi da izradi “novu Belu knjigu za odbranu, kao i novi zakon o vojsci kako bi prilagodili našu odbrambenu strategiju izazovima koje postavljaju klimatske promene i smanjili zavisnost vojske od fosilnih goriva.
Gradonačelnica Pariza An Idalgo zalaže se za povećanje budžeta vojsci. Smatra da Zakon o vojsci za 2019-2025 treba povećati kako bi se više uzele u obzir nove pretnje, pre svega u oblastima svemirske odbrane i sajberbezbednosti. Takođe, zamišlja vraćanja veće spoljne kontrole vojske od strane Parlamenta. Valeri Pekres predlaže izgradnju dva nosača aviona do 2038.godine. Žan Lasal predlaže stvaranje rezervnog korpusa vojske. Nacionalna garda koja bi pojačavala snagu redovne vojske.
Fransoa Aselino suverenistički kandidat zalaže se za povećanje budžeta za odbranu na najmanje 3% BDP-a tokom svog mandata. Takođe želi da sprovede kompletno prekrajanje Bele knjige za odbranu, dajući vojsci odlučujuću ulogu. Konačno, želi da pojača status vojske tako što bi povećao plate i uspostavio mehanizme za integraciju u građanski profesionalni život. S druge strane Nikola Dipon-Anjon isto predlaže povećanje budžeta za odbranu na 2.5% BDP-a, čime bi se omogućila regrutacija dodatnih 40.000 vojnika za vreme njegovog mandata, kao i nadoknada u vojnoj opremi.
Marin Le Pen obećava povećanja budžeta za odbranu na 55 milijardi evra godišnje do 2027. godine. Erik Zemur zalaže se za povećanje budžeta za odbranu na 60 milijardi evra godišnje do 2025. , a do 2030. čak i do 70 milijardi. Takođe želi da ojača operativnu odbrambenu rezervu i da poveća plate vojnika i rezervista za 20%. Zalaže se za jačanje sredstava i načina delovanja u pomorskim, vazduhoplovnim i svemirskim akcijama, kao i u sajberprostoru, uz jačanje francuskog sektora naoružanja.
Kriza demokratije, nekontrolisani globalizam i nepravda, motivisali su osnivača populističke levičarske partije, nekadašnjeg bliskog Miteranovog saradnika, Žan-Lik Melašona da osnuje pokret koji bi stvorio mnogo pravedniju francusku državu, ekološki jasno određenu obnovljivim izvorima energije lišenu učestvovanja u „američkim ratnim pohodima“ u okviru NATO alijanse. Temeljena na demokratskom socijalizmu, evropskepticizmu i tzv. „eko-socijalizmu“, “La France Insoumise”(LFI), je politička partija koja je osnovana pre 6 godina, februara 2016, podstaknuta kandidaturom senatora iz Vermonta, Bernija Sandersa, poznatog demokratskog socijaliste Zapada, za predsednika Sjedinjenih Američkih Država. Ideološki uticaj u samom osnivanju imala je španska levičarksa politička partija „Podemos“(Možemo).
Prvi skup stranke bio je u vidu marša na pariskom trgu Staljingrad (Place de la Bataille-de Stalingrad) na kome je prisustvovalo gotovo 10.000 građana, što je predstavljalo veliki trijumf na mestu istorijske i simboličke vrednosti. Ideološki i programski temelji stranke doneseni su na skupu u Lilu pod nazivom “Zajednička budućnost“. Program je prožet “vanrednim situacijama“ koji su neophodni kako bi se promenilo društvo i ojačala Francuska. Te vanredne situacije podrazumijevaju demokratsku, socijalnu, ekološku i geopolitičku vanrednu situaciju, a osnovni planovi za budućnost su donošenje ustava Šeste Francuske Republike koji bi promenio stanje “predsedničke monarhije“ u kakvom se država sada nalazi, veća zaštita radnika ukidanjem tzv. “El Khomri law“ koji omogućava kompanijama lakše otpuštanje radnika i smanjenje plaćanja prekovremenog rada, redefinisanje odnosa unutar Evropske unije ili unilateralan izlazak iz Zajednice, i veliki fokus na ekologiju i energetsku tranziciju do 2050. godine. U knjizi “Zajednička budućnost“ objavljeno je sedam aksioma koji su vodilja ove partije, a to su gorepomenuta Šesta Republika, raspodjela bogatstva, planiranje životne sredine, povlačenje iz svetskih i evropskih sporazuma i organizacija, mir i nezavisnost, ljudski napredak i “na granicama čovečanstva“ (digitalizacija i životna sredina).
Kako njen lider, tako se i sama partija zalaže za “dostojanstvenu dobrodošlicu“ migranata, za jasniju politiku prema njima, politiku koja bi sprečila ksenofobiju i diskriminaciju, ali uravnotežila priliv izbjeglica u Francusku. U parlamentu, ali i na svakodnevnom nivou, stranački funkcioneri i članstvo se protive uvođenju bilo kakavih mera za suzbijanje širenja COVID-a, a pogotovo propusnica i obavezne vakcinacije. U više navrata, svi poslanici LFI glasali su protiv predloga predsednika Emanuela Makrona u vezi sa merama za suzbijanje zaraze. Protiveći se Zemurovom konceptu “zamene“, Žan-Lik Melanšon neretko naglašava potrebu miroljubive koegzistencije svih građana Francuske i potrebe da se fokus stavi na “narod“, ali ne u kontekstu etniciteta.
Odnos prema EU i NATO-u karakteriše stav da su globalizacija i neoliberalizam uništili francusko biće i narod, te da je revidiranje odnosa unutar EU, neophodan izlazak iz NATO-a i preispitivanje prijateljstva sa Nemačkom, nužno kako bi se povratio izgubljeni suverenitet. Sušta suprotnost od ostalih partija jeste i stav prema Rusiji i trenutnoj Ukrajinskoj krizi. Putina ne smatraju liderom kojeg bi podržavali da su ruska partija, ali su primorani da ga poštuju jer, kako navode, njega bira suveren ruski narod i “glasačka kutija“, a ne ekonomski centri moći. Ukrajinsku krizu smatraju američkim projektom, što je posledica vođenja loše politike Kijeva u prvom planu. Žan-Lik Melašon podržava režim u Venecueli, a bilo kakvu osudu na račun Nikolasa Madura smatra naredbom iz Vašingtona.
LFI je partija koja se zalaže za rasformiranje NATO alijanse i jedinu moguću vojnu intervenciju u druge države kroz mehanizme Ujedinjenih nacija. Partijsko članstvo je vezano fluidnim odnosima, pa tako poprima obrise pokreta koji stiče sve više pristalica pogotovo među mlađom populacijom. Na posljednjim opštim izborima, LFI je osvojila 17 mandata u Narodnoj skupštini i jedan u Senatu, a Žan-Lik Melašon, kao predsjednički kandidat osvojio je 19,58% glasova birača, što ga nije plasiralo u drugi krug. Partija nije imala zabeležen uspeh na prošlogodišnjim regionalnim izborima.
U Evropskom parlamentu sedi pet poslanika „Neukrotive Francuske“ u poslaničkoj grupi Evropske ujedinjene levice – Nordijske zelene levice i svoj položaj iskorištavaju kako bi promovisali loš položaj radnika kao posljedicu neoliberalizma i otuđenja radnika od sopstvenog rada i društva.
Sedam dana od početka ruske agresije na Ukrajinu, iz Pariza, javnosti obratio se i predsednik Francuske, Emanuel Makron. Makron je prvo iskoristio priliku da pošalje reči podrške ukrajinskom narodu i vojsci kao i da pohvali “čast i hrabrost“ ukrajinskog predsednika, Zelenskog. U govoru, koji je trajao oko 15 minuta, Makron je se osvrnuo na aktuelna pitanja vojne pomoći Ukrajini, trenutne ekonomske situacije kao i ekonomske krize koja će uslediti u narednim danima i nedeljama, problem gasa u Evropi kao i pitanje sve većeg broja izbeglica.
Odmah na početku svog obraćanja, Rusiju naziva agresorom i izjavljuje da je Putin sam izabrao rat. On navodi da je pod okriljem Evropske Unije i nekoliko hiljada francuskih vojnika juče došlo u Rumuniju i da će se podrška ukrajinskoj naciji nastaviti kao i da je trenutno glavni cilj, zaustaviti rat. Izneo je stav da Evropa nije u ratu protiv Rusije i da u potpunosti podržava sve Ruse koji se protive ovoj agresiji. Zahteva hitan prekid vatre i otvaranje humitarnog koridora za isporuku pomoći Ukrajincima. Makron upozora na ,,ekonomske i društvene posledice“ rata i uticaj na ekonomski rast Francuske, dodajući da je već zamolio premijera Kasteksa da radi na planu ekonomskog oporavka.
U obraćanju je najavio i Samit evropskih lidera u Versaju 10-11. marta na kojem će se razgovarati o pitanjima veće ekonomske i odbrambene suverenosti Evrope. Naglasio je da je rat u Ukrajini “poziv na buđenje Evrope“, početak ,,nove ere“ za Evropu koja predstavlja upravo veću samostalnost o kojoj će se pričati na prethodno pomenutom Samitu u Parizu.
Podseća i na najnoviji ,,paket“ sankcija koji je stupio na snagu i po kojem je stavljena tačka na rusku propagandu u Evropi, ukidanjem ruskih medija kao što su Russia Today i Sputnik, kao i sankcije koje se tiču ruskih banaka i institucija.
Osuđuje Putinov opis ukrajinske vlade kao ,,nacističke“ i navodi kako u Ukrajini nema NATO baza i trupa. Naglašava i da je sve veći broj izbeglica koje stižu iz Ukrajine i da će se Francuska u skladu sa svojim kapacitetima pobrinuti za njih i pružiti im maksimalnu pomoć. Govor je završio podsećajući na neverovatno jedinstvo međunarodne zajednice, kao i da će nastaviti da traži prekid sukoba ali i da će dani koji su pred nama nažalost biti sve teži.