USTAV PETE REPUBLIKE

Ako se osvrnemo na prošlost Francuske, Ustav koji je donet 1958. godine bio bi najstabilniji ustav koji je francuska imala u svojoj istoriji. Ustav Pete republike u svojoj preambuli ima elemente prvog Ustava Francuske kao i Deklaraciju o pravima čoveka i građanina. Nestabilnost političkog sistema Četvrte republike, Alžirska kriza, spletkarenja i partijska prepucavanja su dovela državu do velike političke nestabilnosti i nemogućnosti vlasti da sprovodi odluke koje su bile neophodne u rešavanju sukoba koji su započinjali u prekookeanskim i prekomorskim kolonijalnim posedima Francuske.

U francuskom polupredsedničkom sistemu uloga predsednika nosi posebnu težinu, ali kao nagradu donosi širok spektar ovlašćenja koje garantuje Ustav. Da bi razumeli kako i zašto je došlo do stvaranja Pete republike i prelaska na novo uređenje neophodno je razumeti političku nestabilnost koja je postojala u vreme Četvrte republike. U tom kreiranju novog društva najveću ulogu ima Alžirski rat za nezavisnost koji je trajao od 1954. do 1962. godine. Veliki broj Francuza danas se seća ovog rata a neki od starijih građana su donekle i uzeli učešća u njemu. Posledice ovog sukoba su povele Francusku u pravcu kreiranja novog političkog sistema koji bi omogućio stabilnost države da bi se izbegle situacije poput tog konflikta. Sam sukob je doveo do ogromne podele u francuskom društvu, od Francuza koju su podržali Alžir i nacionalista koji su se sukobljavali sa Alžircima, do samih pobunjenika i na drugoj strani Alžiraca koji su odlučili da brane Francusku, ovaj rat je promenio lice nacije i čak do današnjeg dana utiče na Francuze i njihove podeljene poglede na političke stranke, državno uređenje i politički sistem. U trenutcima političke nesigurnosti i problema tadašnji establišment se obratio generalu De Golu tražeći od njega pomoć u nadi da će on smiriti i stabilizovati Francusku.

De Gol je zaista imao ogromnu podršku u narodu i bio je spreman da se vrati politici u nameri da spase svoju državu. U najgorem trenutku 20. veka po Francusku, on je preuzeo vodeću političku i vojnu ulogu u oslobađanju zemlje od nacističke okupacije, a nakon oslobođenja je ostao upamćen kao francuski heroj i osoba koja je bila ključna po spas države i nacije. Iz podrške koju je imao je uspeo da uvede novo državno uređenje koje je krojeno po meri generala, a uspelo je da opstane do današnjeg dana. Do uvođenja novog Ustava 1958. godine De Gol je vladao dekretima kojima je postepeno stabilizovao državu i pripremio je na ustavne promene. Ustav je dao predsedniku ogromna ovlašćenja koja su njemu garantovala mogućnost vođenja države čvrstom rukom kroz ekonomske i političke reforme. Ovakav sistem može postati i opasan, ako na mesto predsednika dođe neko sa oštrim autoritarnim crtama.

De Gol je nakon 1962. godine sproveo ustavne promene koje su dovele do toga da se predsednik bira neposredno na izborima čime je učvršćen njegov legitimitet. Na taj način je postavljena direktna veza između predsednika i njegovih građana, a predsednik više ne odgovara političkim partijama već direktno narodu koji za njega glasa na predsedničkim izborima. Između ostalih ovlašćenja u francuskom polupredsedničkom sistemu predsednik u skladu sa članom 16. Ustava iz 1958. godine ima pravo da uvede “privremenu diktaturu” u slučaju velike opasnosti. Pod tim se misli na vojnu invaziju, atomsku opasnost ili ako je ugrožena institucija Republike, teritorijalni integritet države i nezavisnost nacije. Predsednik takođe može raspustiti Narodnu skupštinu bez ikakvog savetovanja sa premijerom ili predstavnicima parlamentarne većine. Ustavnom promenom 2000. godine je došlo i do skraćenja mandata sa 7 na 5 godina. To je jedan od pokušaja da se umanji snaga predsednika i da se skrati vreme koje će isti provesti kao prva osoba Pete republike. U tom potezu se vidi nastojanje društva da se polako udalji od prvobitne ideje političkog uređenja društva koje je rezultat Ustava iz 1958. godine.

Autor: Aleksandar Stefanović

MAKRON OTVORIO PITANJE AUTONOMIJE KORZIKE

Žerald Darmanin (Gérald Moussa Darmanin), ministar unutrašnjih poslova Francuske, posetiti će Ajačo (Ajaccio) kako bi  uspostavio red  i pozabavio se pitanjem koje izvršna vlast odbacuje.  U jeku predsedničke kampanje, došlo je do izbijanja demonstracija koje su prerasle u nerede, neretkog nasilja na Korzici zbog čega je predsednik Makron odlučio da razbije tabu i otvori put za istorijsku tvrdnju nacionalista – ostrvsku autonomiju.

Proteklih dana na ostrvu duge istorije separatističkog nasilja, Korzici,  došlo je do napada na državne institucije, paljenja javne poreske upave, protesta u kojima su se demonstranti sukobili sa pripadnicima policije.  Povod za ovakve događaje bio je pokušaj ubistva korzikanskog ekstremnog nacionaliste Ivana Kolona od strane jednog osuđenika u zatvoru na jugu Francuske. Zvanični poziv za demonstracije pozvao je na ’’istinu i pravdu za Ivana, slobodu za patriote i priznanje korzikanskog naroda’’.

Demonstracije koje su prerasle u nerede, povod su za dvodnevnu posetu ministra Darmanina. U intervjuu koji je ministar dao za Corse Matin  ističe se spremnost da se ide sve do autonomije. Nakon ovakve izjave usledilo je pitanje šta autonomija znači, ali će se o razjašnjavanju kontura scenarija tek govoriti. Kako prenosi Le Figaro, ako bi scenario bio uspešan to bi značilo da će se državna ovlašćenja sprovoditi samo u suverenim oblastima; policija, pravosuđe i vojska dok bi lokalna izvršna vlast bila slobodna da odlučuje o pravilima u oblasti ekonomije, zdravstva i socijalnih pitanja.

Dolaskom na vlast, predsednik Makron je bio protivnik svim zahtevima koji su pristizali od strane Žila Simeonijia (Jill Simeoni), zastupnika autonomije Korzike na čijem je čelu od 2015. i koji smatra da se Francuska igra vatrom time što pdbija zahteve za veću autonomiju Korzike.  Međutim, događaji poput skorašnjeg pomenutog primoravaju Makrona da promeni paradigmu kojom se do sada vodio. Potreba za rešenjem osetljivog i komplikovanog korzikanskog pitanja je neminovna. Ministar unutrašnjih poslova Darmanin  je izrazio želju da ’’otvori ciklus razgovora bez presedana’’ sa lokalnim zvaničnicima i važnim ekonomskim akterima, ali pre toga mora dođi do smirenja situacije.

Uz podršku nacionalista i dela lokalne desnice, autonomija Korzike bi mogla da oživi. Demonstranti su uspeli za sedam dana ostvariti veći napredak nego političke struje za sedam godina koje su na strani autonomije, ističe predstavnik departmana Haute-Corse,  Mišel Kastelani (Michel Castellani) .  Ova tema je prestala na neko vreme da bude glavna tačka sporenja u političkoj klasi, ali njeno oživljavanje moglo bi dostići nivo nekadašnje debate među jakobincima i decentralizatorima, prenosi poznati francuski list Le Figaro.

Autor: Tina Milovanović

LASAL ŽELI DA POVUČE KANDIDATURU

Predsednički kandidat Žan Lasal najavio je mogućnost povlačenja predsedničke kandidature. Rekao je da neprestano razmišlja o povlačenju kandidature i da će uskoro doneti odluku o tome. S druge strane francuska javnost smatra da bi to bio presedan. Naime, kada Ustavni savet usvoji listu kandidata, ta lista se ne može menjati. Francuski pravnici i politikolozi ne isključuju mogućnost da Lasal ne učestvuje u kampanji, ali kao nemogućim ocenju da se ne nađe na glasačkom listiću 10. aprila.

Ipak, Ustav nije predvideo ovu mogućnost i samim tim nije definisana ova situacija. Da li će Lasal ostati u izbornoj trci i da li će učestvovati u kampanji trenutno nije najjasnije, ali sigurno da bi ovakav potez izazvao pažnju i uticao na čitav izborni proces.

Autor: Nikola Perišić

MAKRON SMATRA DA SE FRANCUSKA SOLIDARNO PONELA PREMA UKRAJINSKIM IZBEGLICAMA

Predsednik Francuske Emanuel Makron obišao je jedan prihvatni centar i tom prilikom je poželeo dobrodošlicu ukrajinskim izbeglicama. Makron je izbeglicama iz Ukrajine obećao da “će učiniti sve da zaustavi rat u Ukrajini”. Naglasio je da Francuska ima kapaciteta da primi najmanje 100 000 ljudi iz Ukrajine i da ih je do sada primljeno oko 15 hiljada. Dodao je da ne samo da postoje kapacite za primanje ljudi, već i da je to dužnost. Na kraju je ocenio da se Francuska tokom krize u Ukrajini ponela veoma solidarno.

Autor: Nikola Perišić

ODRŽANA PRVA DEBATA SA VIŠE KANDIDATA

U sinoćnim satima na francuskoj nacionalnoj televiziji TF1 sastali su se osam od dvanaest kandidata. Program nije bio u vidu debate, već su predstavnici stranaka odgovarali na postavljena pitanja ove televizije. Emisija je dobila naziv po ugledu na rusko-ukrajinski sukob, koji je ujedno i bio jedna od glavnih tema ove večeri. Takođe, ovaj sastanak je poslužio za druge kandidate da komentarišu i kritikuju prisutnog Makrona, kao i da iznose svoje ideje i vizije u odnosu na predsednikove.

Makron je po pitanju ove goruće teme rata izjavio kako pokušava da stavi tačku na taj sukob. Želi da zaustavi rat bez vođenja istog, kao i da se prekid vatre između ove dve države što pre obistini. Dao je do znanja da je voljan da poželi dobrodošlicu najmanje 100.000 izbeglica. Kako bi ova odluka direktno uticala na narod Francuske, sproveo je i ¨hitne mere¨: 15 centi jeftinije gorivo, ¨plan otpornosti koji je još uvek u razvoju¨, kao i one ¨dugoročne planove¨ koji obuhvataju ponovno pokretanje nuklearne energije, jačanje evropskog suvereniteta i nezavisnosti. Istakao je kao zaključak da je glavni odgovor na sve probleme rad i ekologija. Po pitanju drugih tema kao što su autonomija, zdravlje, školovanje, kultura i istraživanja, naveo je da su to teme koje će biti glavni cilj za budućnost, na kojima se nada da će moći da radi i ¨sutra sa svojim konkurentima.¨

Marin le Pen je stava da želi da zaštiti svoj narod, bilo da je to od teške situacije u zemlji do možda pogrešnih političkih izbora u prošlosti. Kandidatkinja je istakla kako joj je najveća želja mir u Ukrajini i osudila je invaziju na ovu zemlju koja se trenutno sprovodi, ali ne idući toliko daleko da Putina okarakteriše kao ¨diktatora.¨ U prilog sankcijama Rusije istakla je potencijalni kolaps francuske ekonomije. Promoviše energetsku nezavisnost, kao i ideju kojom se vodi od septembra prošle godine- sniženje goriva za 5,5%, kao i ukidanje povećanja poreza. Le Penova se takođe zalaže za odlazak u penziju sa 60 godina, pod određenim uslovima.

Valeri Pekres se zalaže za menjanje politike radi ojačavanja države, predlaže ¨stratešku i evropsku autonomiju.¨ Njeno rešenje rusko-ukrajinskog sukoba ne proizilazi iz pristupanja Ukrajine EU, već kroz ¨evropsku perspektivu¨ koja je data Kijevu. Na nacionalnom nivou, Pekresova je osudila nekontrolisanu imigraciju i kupovinu moći. Obećala je da će obnoviti autoritet nacije i održati prosperitet prevrednovanjem rada. Spomenula je i smanjenje poreza, kao i odlazak u penziju sa 65 godina. Pekresova svoje ideje vidi kao novitet posle ¨pet godina stajanja u mestu,¨ aludirajući na Makronov mandat kog je okarakterisala kao ¨iluzionistu koji obećava nešto što neće sprovesti.¨

Erik Zemur je odmah osudio invaziju na Ukrajinu kako bi otklonio svaku sumnju da podržava Putina, ali je dodao kako ne želi da udovoljava drugima vređajući ga. Spomenuo je blokadu cena goriva, kao i odlazak u penziju sa 64 godine. Jedna od glavnih ideja kojima će se voditi biće smanjenje poreza. Takođe nije mogao da ne prokomentariše svoju konkurenciju, izjavivši kako su lažljive izdajice. Obratio se narodu sa rečima: ¨Ja vas neću izdati!¨

Melanšon je po pitanju rusko-ukrajinskog rata stao na stranu svojih ¨nesvrstanih,¨ aludirajući kako on upozorava na potencijalni sukob još od 2014. godine. Na nacionalnom nivou rekao je da će stati na put nuklearnim elektranama i kako želi da blokira rast cena osnovnih životnih namirnica. Zaključio je da je tržište u haosu, da je neophodno obnoviti ljudsku volju u svim poljima, kao i da je nov svet u Francuskoj moguć.

Što se tiče trenutnog rata, Žado je jedan od najofanzivnijih kandidata po pitanju Vladimira Putina. Želi da pošalje oružje za ¨herojski otpor Ukrajinaca¨ protiv ruskog ¨diktatora.¨ Želi da izgradi obnovljive izvore energije gde god je to moguće: ¨Bolje zavisiti od vode, sunca i vetra nego od Vladimira Putina.¨ Ekolog je pozvao Francuze da izađu masovno na izbore, da mogu da naprave promenu svojim glasom, kao i da on i njegova stranka neće izneveriti Francusku. ¨Zeleni glas je glas života.¨

¨Nisam došao da vam kažem kako je život težak, odgovor znate po svojim novčanicima¨- započeo je svoje izlaganje Rusel. Što se tiče aktuelnog sukoba, brine ga najviše potencijalna ekonomska kriza u Francuskoj. Za razliku od svojih suparnika Rusel se ne zalaže za sankciju nuklearne energije, već nju vidi kao neophodnu stavku za ¨sopstveni energetski suverenitet.¨ Zalaže se za odbranu francuske ekonomije i ukazao je kako je Francuska država ¨dostojanstvenog rada, plata i života.¨

Kandidatkinja Idalgo se na početku predstavila kao republikanska, evropska žena, te na temu o rusko-ukrajinskom sukobu odgovorila kako uvek treba da biramo mir u državi i demokratiju pred diktatorima. Na nacionalnom nivou, gradonačelnica Pariza želi da vrati veru u srednju i radničku klasu, obećava državu u kojoj pošten rad može da omogući dostojanstven život. Promoviše obnovljive izvore energije jer to ¨dugujemo našoj deci.¨

Autor: Anđela Danilović

FILIP PUTU

Nameru da se kandiduje na predsendničkim izborima ostvario je u poslednjem trenutku i pedesetčetvorogodišnji Filip Putu (Phillipe Poutou). Već se kandidovao je 2012. i 2017. na kojima je osvojio 1,15% i 1,09% glasova ispred Nove antikapitalističke partije (Nouveau Parti anticapitaliste), koja je osnovana 2009. godine. Predstavnik je krajne levice, bivši je sindikalac i radnik automobilske industrije.

Iako je svega nekoliko dana pre isteka roka (4. mart) za predaju potpisa imao 342 potpisa podrška, uspeo je u poslednjem trenutku da skupi neopohodnih 500 i time obezbedio da se po treći put nađe na glasačkom listiću. Tokom kampanje za izbore 2012. godine ostao je nepoznat široj javnosti. Svoj program je potencirao na zahtevu da se ukine polupredsednički sistem i da se uvede parlamentaran sistem u kojem bi predsednik Vlade bila dominantna politička ličnost. Takođe, u svom programu zalagao se za veća radnička prava koje je želeo da poboljša kroz radničke zahteve i borbu. Bio je osmoplasirani od ukupno 10 kandidata na izborima 2012. i pozvao je birače da u drugom krugu glasaju protiv Nikolasa Sarkozija.

Tokom kampanje za izbore 2017. promovisao je zahtev za niže plate državnih funkcionera i borbu protiv korupcije. Ponovo je završio kao osmi, ali ovog puta u konkurenciji 11 kandidata. Iako je najavljiva da se neće kandidovati na izborima 2022, ipak je ušao u još jednu predsedničku trku.

Bio je učesnik protesta “Žutih prsluka” protiv aktuelnog predsenika Emanuela Makrona. Istovremeno promovisao je i besplatan javni prevoz. Na izborima za Evropski parlament nije uspeo da osvoji dovoljan broj glasova za mandat.

Putu je izbarni lokalni zvaničnik u Bordou (Bordeaux) gde se trenutno zalaže za glasačko pravo stranaca u Francuskoj, za minimalne neto mesečne zarade od 1 800 evra i za povećanje redovnih prihoda od 400 evra zbog skoka cena nekretnina, hrane i energenata. Smatra da je potrebno smanjiti radno vreme na 32h nedeljno, da je potrebno smanjiti broj radnih dana na četiri, ali i uvesti jedan radni vikend mesečni. Oštar je protivnik prekovremenog rada i promiviše šetnedeljni plaćeni odmor. Ipak, smatra da je potrebno povećati i starosnu granicu za penziju.

Smatra da je potrebno posebnu pažnju posvetiti lokalnim bolnicama u ruralnim sredinama. Cilj mu je da obuči i zaposli oko 200 hiljada bolničkih radniha i da uspostavi preko 100 000 bolničkih mesta.

Protiv je daljeg uvođenja sankcija Rusiji i protivi se širenju NATO-a. Ipak, smatra da se ruska vojska mora povući iz Ukrajine i da je potrebno poštovati pravo naroda na samoopredeljenje. U okviru ekološkog programa zalaže se za izlazak Francuske iz nuklearne energije u narednih 10 godina i prelazak na obnovljive izvore energije.

Autor: Tina Milovanović

LE PEN ODBIJA DUEL SA PEKRES, ŽELI SUČELJAVANJE SA MAKRONOM

Valeri Pekres, kandidatkinja na čelu Republikanaca, zatražila je javnu debatu sa Marin le Pen, sličnu onoj koja se odigrala prošlog četvrtka kada se sukobila sa Zemurom. Pekresova smatra da je nakon dva sata polemisanja sa Zemurom na nacionalnoj televiziji uspela da ¨dekonstruiše stavove svog sagovornika po pitanju imigracija i islamista.¨ Ona želi da ponovi vežbu u duelu sa kandidatkinjom Nacionalnog saveza, koja je ovaj poziv odbila. Ova stranka je jasno iznela svoj stav: ¨S obzirom na to kakav je naš izborni nivo, nećemo ulaziti u debate ni sa Zemurom, ni sa Valeri Pekres, kao ni sa Melanšonom.¨ Le Penova i dalje ima veliku prednost u glasovima prema anketnim istraživanjima.

Ova odluka nije prošla nezapaženo kod Valeri Pekres. Tokom predstavljanja svoje stranke jutros u Parizu prokomentarisala je kako le Penova beži od debate i suočavanja, dok je Pekresova jasno pokazala kako nema nikakav problem da se suoči sa bilo kim, što je dokazala u debati protiv Zemura.

Autor: Anđela Danilović

RADNIČKA BORBA (LUTTE OUVRIÈRE)

Lutte ouvrière( Radnička Borba, LO) je trockistička partija koja se zalaže za revolucionarno zbacivanje kapitalizma i uspostavljanje komunističkog društva. Vuče korene do komuniste rumunskog porekla Davida Kornera, zvanog “Barta”. On je jedan od osnivača grupe “Barta” u kojoj je sa partijskim drugovima učestvovao u pokretu otpora u Francuskoj za vreme Drugog svetskog rata. U posleratnim godinama angažovali su se u borbi na radnom mestu u jednoj Renoovoj fabrici u kojoj su nakon uspešnog štrajka 1947. osnovali sopstveni sindikat. Tri godine kasnije grupa se podelila, da bi Rober Barsija (alijas “Hardi”) sa Pierom Boa, članovi bivše grupe, zajedno sa još jednom revolucionarnom organizacijom sklopili dogovor o pokretanju biltena sa informacijama za radnike u gorepomenutoj Renoovoj fabrici. Vremenom su menjali oblik izveštavanja i proširili sa na veći broj preduzeća, da bi 1956. osnovali list “Radnički glas”, a zatim i istoimenu organizaciju na svojoj generalnoj skupštini.

Nakon maja 1968. organizacija je, kao i mnoge druge na ekstremnoj levici, zabranjena i raspuštena dekretom predsednika. Ubrzo nakon toga organizacija je ponovo osnovana pod novim, sadašnjim imenom, Radnička borba. Portparol i lice partije od tada pa sve do 2008. bila je Arlet Lagije, prva žena koja se u Francuskoj kandidovala na predsedničkim izborima. LO je neretko na parlamentarnim, lokalnim i evropskim izborima stupala u koalicije sa Komunističkom partijom(PCF) ili sa Revolucionarnom komunstičkom ligom(LCR), francuskom sekcijom Četvrte internacionale. Prvi izbori na kojima su neki od članova partije izglasani bili su opštinski izbori 1989. na kojim su izabrana dvojica članova. Najznačajnije izborne uspehe je zabeležila Arlet Lagije na predsedničkim izborima 1995. i 2002.godine kada je osvojila preko 1.5 miliona glasova.

LO je predvodnička partija i broji oko 8000 članova. Organizacija svoje političko delovanje više zasniva na radu na terenu unutar preduzeća i sa sindikatima, zajedničkom borbom sa radnicima na radnom mestu, sa neposrednim ciljem borbe za veća radnička prava i krajnjim ciljem političke artikulacije ove borbe kroz revolucionarnu komunističku partiju. Na izborima ne učestvuje radi sticanja vlasti, već radi širenja ideja komunizma i mobilisanja radničke klase. Socijalna transformacija nije moguća kroz kvazidemokratski parlamentarizam, već jedino autentičnim reprezentativnim institucijama izgrađenim odozdo kolektivnom borbom
radničke klase. Parlamentarna demokratija služi kao paravan za legitimisanje kapitalizma, dok pravi gospodari društva deluju iza kulisa, finansiranjem partija, političara, medija, kao i čitavih država, gurajući ih tako u dužničko ropstvo.Direktore banaka i velikih preduzeća ne bira narod, ali zato oni nad njim dominiraju. U Francuskoj 20 najbogatijih ljudi poseduju jednako bogatsvo kao 40% stanovništva. Iluzorno je pretpostavljati da između ove dve grupe ikada može da stoji znak jednakosti po političkom uticaju. Parlamentarna demokratija nije neutralna, unutar nje su interesi vlasnika krupnog kapitala zaštićeni od izborne volje i njome dominiraju.

Nasuprot ovom sistemu partija ističe komunizam kao vid organizovanja proizvodnje i društva na način koji sve proizvodne kapacitete stavlja pod demokratsku kontrolu, čime se odlučivanje o korišćenju resursa, proizvodnji i zadovoljavanju ljudskih potreba ne prepušta anarhičnom i nepravednom principu tržišta i vlasnicima kapitala, već predstavljaju oblast kojom upravlja celokupno društvo. U takvom uređenju moguće je ostvariti punu zaposlenost, sa pravednim platama, penzijama i socijalnim davanjima( minimum od 2000 evra neto, uz indeksovanje dohotka u skladu sa inflacijom). Zakon profita alocira rad ne tamo gde je on najpotrebniji, već tamo gde donosi najviše novca, za šta je samo jedan od nedavnih primera katastrofalna zdravstvena politika za vreme pandemije. Ovaj problem prisutan je i u rešavanjuekoloških pitanja, jer vlasnici preduzeća ne žele da im se posvete ukoliko im se njihovo rešavanje ne isplati, pa je tako ekologija postala podložna marketinškim strategijama zelenog poslovanja i zahtevima za velike državne subvencije kako bi se na ekološkoj tranziciji zaradilo.

LO takođe naglašava nužnost međunarodne borbe protiv kapitalizma. Budući da je kapitalizam kao sistem globalan, jedino se može zbaciti na nivou na kojem i sam funkcioniše, odnosno svetskom revolucijom. Partija je deo internacionale Međunarodni komunistički savez, u kojoj deluju trockističke partije koje su aktivne u devet država. Prema Evropskoj Uniji, zauzima sličan stav, odnosno vidi je kao korak u dobrom pravcu po pitanju međunarodnog povezivanja evropskih naroda, ali se protivi njenom ustrojstvu koje je najviše okrenuto ka tržišnom aspektu. Zalaže se za stvaranje Ujedinjenih socijalističkih država Evrope, zasnovanih na principu radničkog samoupravljanja, uz demokratsku kontrolu svih izabranih za vršenje političkih funkcija. Trenutni kandidat partije na predsedničkim izborima je Natali Arto i ovo joj je treći put da učestvuje na izborima.

Autor: Miloš Bokun

VEČERAS PRVA DEBATA SA VIŠE KANDIDATA

Premijerno danas u 20:20h na nacionalnoj televiziji TF1 sastaće se Idalgo, Makron, Zemur, Pekres, le Pen, Žado, Melanšon i Rusel u emisiji pod nazivom ¨Francuska pred ratom¨. (La France face à la guerre). Urednik Žindr je objasnio za Figaro da je forma emisije takva da nema ni debate ni konfrontacije kandidata, već će oni ¨pratiti stavove drugih tokom cele večeri po pitanju krucijalnih problema.¨ Kandidati sa svojim timovima nisu propustili da kritikuju ovakvu formu emisije, čak su se oglasili i oni koji nisu pozvani u istu, kao što je Lasal. Kandidat pokreta Resistons izjavio je za Evropu 1 kako u ovom programu TF1 jasno vidi ¨prezir klasa¨ i da ga ostali kandidati za predsednika smatraju za nesposobnog i manje vrednog.

Autor: Anđela Danilović

ZELENI (LES VERTS)

Zeleni u Francuskoj su poznatiji pod sledećim imenom – Europe Écologie, Les Verts. Ova
partija se na političkom polu nalazi na levom centru i ona je relativno “mlada” po postanku.
Naime, Les Verts u ovakvom obliku postoje od 2010. godine, kada su se u jednu organizaciju spojile Zelena stranka i Europe Ecology. Zanimljivo je da je tom prilikom Kon-Bendit (Daniel Cohn-Bendit), jedna od glavnih ličnosti Zelenih u Francuskoj, izjavio da je nova partija ipak “izvan tradicionalne podele koja postoji na levicu i desnicu”, tražeći jedan autonoman prostor za zelenu misao.

Kao što se i moglo očekivati, među temama koje ističe ova stranka nalaze se razne zelene teme i predlozi politika koji su usmereni ka tom smeru. Recimo, među glavnim stavkama se nalazi borba za smanjenje emisija CO 2 , ističe se neophodnost prelaska na obnovljive izvore energije (u zamenu za nuklearnu energiju), otvaranje “eco-friendly” radnih mesta, drugačije urbanističko planiranje koje bi u većem meri uvažilo ekološke principe, kao i takođe zabrana korišćenja genetski modifikovane hrane i razvoj poljoprivrede održivog tipa.

Što se ekonomskih pitanja tiče, Les Verts snažno naginju ka levici. Oni se, na primer, zalažu
za uvođenje karbonske takse ili recimo podizanje poreza za najbogatije slojeve, pored već
navedenog cilja otvaranje više stotina “zelenih” radnih mesta. Takođe, očekivano, u pogledu društvenih pitanja nalazimo set levih vrednosti u kojima se očitava težnja ka većoj participaciji i učestvovanju građana, kao i u većoj jednakosti i pravima, što se uviđa zalaganjem za prava LGBT populacije, dok što se prve stavke tiče, Zeleni su pobornici direktnije demokratije i širenja nadležnosti skupštine. Važno je dodati i to da su za veći stepen decentralizacije vlasti.

Dalje, što se tiče uspeha ove partije, još jednom dolazi do izražaja jedno nepisano pravilo:
zelene partije uobičajeno imaju više uspeha na lokalnom nivou i na nivou Evropske unije
nego na centralnom nivou. Tako je i u slučaju Francuske, gde Zeleni već nekih 30 godina
otprilike postižu sasvim zadovoljavajuće rezultate na lokalnom nivou, ali ne mogu da
pronađu adekvatnog kandidata za predsedničke izbore. Na izborima 2012. i 2017. godine su
imali po 2% i 6% glasova, dok su na poslednjim izborima za zakonodavno telo imali tek
nešto manje od milion glasova i tek jedno poslaničko mesto dobijeno u drugoj rundi. Na nivou Evropske unije, nakon izbora iz 2019. godine, Zeleni su bili odmah iza Makronovepartije i Nacionalnog Fronta, te su uzeli 13 od 79 mesta koje sleduje Francuskoj. Na lokalnim izborima su, ipak, uspeli da osvoje neke gradove poput Liona, Strazbura, Bordoa…

Kao što smo videli, ova partija pripada porodici Evropskih zelenih, te se u skladu sa njihovim
vrednostima zalaže za još više evro-integracija i jačanje uloge EU, smanjenje uticaja država
članica kako bi odluke bile direktnije upućene ka građanima. Naprosto, njihova vizija je EU
sa više slobode, solidarnosti i demokratije.

Za kraj, a u susret predstojećim izborima, važno je istaći da će Janik Žado (Yannick Jadot)
biti predstavnik Zelenih. On je ekolog i humanitarac (koordinisao akcije Greenpeace-a u
Francuskoj) koji je od 2009. i član Evropskog parlamenta. Na unutarstanačkim izborima je
tesnom pobedom izabran za predsedničkog kandidata ispred radikalnije Sandrine Ruso
(Sandrine Rousseau). Naime, rezultat u prvom krugu glasanja je bio 27 spram 25%, da bi na
kraju uspeo da odnese prevagu sa 51.03% glasova. Razlika je mala, presudilo je 104 hiljada
glasova, što pokazuje koliko je budućnost Zelenih i dalje daleko od jasnog i preciznog puta.
Jer, dok se obe strane zalažu za neke stvari poput karbonske takse, velikih javnih ulaganja,
obnovljive energije ili pitanja univezalnog bazičnog dohotka, Žado predstavlja umereniju
struju, dok Ruso ima dosta radikalniju viziju društvenih promena i jedan “kritičniji” pogled
ka kapitalizmu uopšte.

Ostaje nam da vidimo kako če se stvari odvijati u budućnosti. Borba na levici je otvorena.

Autor: Nikola Ilić