ŽADO U KAMPANJI NA BICIKLU

Iako je rat u Ukrajini pomerio fokus sa klimatskih promena i zagađenja životne sredine na nuklearnu energiju i oružje, brojni predsednički kanidati rado spominju zelenu politiku kao sastavni dio njihovih programa. Janik Žado, kandidat Zelenih za predsednika Francuske, odlučno je krenuo u borbu sa Žan-Lik Melašonom koji je, prema Gardijanu, gotovo šest procenata iznad nekadašnjeg aktiviste za očuvanje životne sredine. U nedjelju će Žado održati veliki skup u Parizu na koji će se dovesti biciklom. Kandidat Zelenih je pozvao i sve one koji će doći na centralni skup da to učine na svojim biciklima i pokažu svetu koliko je francuski narod ekološki osvešćen. “Kampanja na biciklima“ bila bi posebnost u predsedničkoj kampanji koja je podređena ratu u Ukrajini, a fokus je na iznalaženju rešenja za recesiju koja predstavlja budućnost Evrope nezavisne od ruskog gasa.

Autor: Srđan Radanović

PELTIE PODRŽAO ZEMUROVU INICIJATIVU

Nakon prethodne izjave predsednika stranke ekstremne desnice Reconquête!, Erika Zemura, o tome kako će osnovati “ministarstvo remigracije”, oglasio se i potpredsednik ove partije, Guillaume Peltier. Naime, prethodno je Zemur dao obećanje da će, ukoliko osvoji predsedničko mesto, u roku od pet godina uspeti da reši problem “ilegalnih, delikventnih i kriminalnih stranaca” i vrati ih u matične zemlje. Na to se nadovezao i njegov drugi čovek, Peltier, koji je upitao kako može da se prihvati prisustvo 80 hiljada kriminalaca, četiri hiljade ljudi povezanih sa terorizmom, kao i nekoliko stotina hiljada klandestinaca. Navodno, Erik Zemur i njihova partija bi ove probleme rešili. Za kraj, on se osvrnuo i na primer Obame, upitavši kako je moguće da je on otklonio preko dva i po miliona ljudi iz SAD-a, a da njima u Francuskoj to ne bude dozvoljeno? Ovakvim izjavama Reconquête! Pokušava da podigne sopstveni rejting koji je u padu, te popravi svoj položaj kod glasača na desnici, gde se nalazi iza Le Pen-ove partije na osnovu poslednjih istraživanja.

Autor: Nikola Ilić

ZEMUR PREDLAŽE OTVARANJE MINISTARSTVA REMIGRACIJE

Erik Zemur, vođa partije Reconquête! sa krajnje desnice, još jednom je u svojoj kampanji
stavio naglasak na identitetska pitanja spomenuvši “veliku zamenu” i tzv. “remigraciju”. U svojoj izjavi, on je ponudio osnivanje “ministarstva remigracije” i dao obećanje da će milioni stranaca biti poslati nazad u matične zemlje “čarterima” nakon pregovora sa Marokom, Alžirom i Tunisom. Prema njegovim rečima, ovo ministarstvo će biti zaduženo da otkloni “ilegalne, delikventne i kriminalne strance” kao i one koji predstavljaju sigurnosnu pretnju, te samim tim u roku od pet godina rešiti ovo pitanje. Ipak, Zemur nije dao dodatna objašnjenja niti razradu o tome kako bi ovo postigao. Ovo nije prvi put da od ovog političara dobijamo ovakve izjave. Zemur je već od ranije poznat za širenje ideje Renaud Camus-a, pisca sa pola ekstremne desnice koji je promovisao koncept “remigracije” odnosno slanja stranaca nazad u njihove izvorne zemlje. Ovakva izjava deluje kao pokušaj da se malo “oživi” pozicija Zemurove partija na desnici, koja kaska za Nacionalnim Frontom za nekoliko procenata. Na osnovu nekih novih istraživanja, izgleda da je njen rejting po prvi put pao ispod 10%. Neki drugi im daju do 13, dok je Le Pen između 16 i 20, dok Makron ubedljivo drži prednost sa 27.5 do 31%.

Autor: Nikola Ilić

LE PEN I ZEMUR DETALJNO PREDSTAVILI SVOJE PROGRAME

Dva suprotstavljena kandidata su predstavila svoje upotpunjene programe u sredu, 23. marta. Erik Zemur koji je smatrao da ne treba isticati mere, već dati viziju za Francusku, suočio se sa realnošću kampanje. Ukupno ’’400 konkretnih mera, 400 predloga za podizanje zemlje, 400 rešenja za probleme Francuza’’. Hvaleći sadržinu projekta i stukturu koju čine 3 stuba – ponovno osvajanje identiteta, prosperiteta i bratstva za Zemura koji je kako kaže svoju viziju davao proteklih 6 meseci, predstavljaju jasan program koji je neophodno razlikovati od rivala RN. Marin le Pen koja namerava da smanji doprinos Francuske budžetu EU za 5 milijardi eura, juče je novinarima dala prikaz troškova
svog programa. Le Penova prepoznatljivom strogom retorikom želi pokazati da je svaka njena mera finansirana. Glavna poluga su imigracije, za koje procenjuje dobit od 16 milijardi eura godišnje. Druga poluga je borba protiv prevara- PDV, socijalnih i poreskih izdataka, dok ostali vidovi uštede izgledaju rizičnije. Uprkos nenalaženju firme koja će izvršiti reviziju njenih troškova, kako je jednom prilikom obećala, uverena je da će izvore uštede naći kada dođe na vlast. Troškove svog programa, kako prenosi poznati francuski list Le Parisien, procenila je na 63, 8 milijardi eura godišnje dok je kandidat Zemur pored uštede od 65 milijardi godišnje, procenjuje i troškove svog programa na 60 milijardi godišnje, namenivši polovinu za smanjenje poreza kompanijama, a drugu polovinu za jačanje prioritetnih politika: zdravlja, pravde, odbrane i bezbednosti.

Autor: Tina Milovanović

EVROPSKA UNIJA ODOBRILA ZAJEDNIČKI ODBRAMBENI PLAN

Zajednička, blokovska odbrambena strategija – Strateški Kompas – danas je odobrena od strane EU na sastanku ministara odbrane i spoljnjih poslova u Briselu. Iako je ovaj potez istorijski za blok, trupe koje broje 5000 su daleko od skromnije od vojske EU koju je predlagao Makron. “Ovim planom se omogućavaju neophodni alati kako bi EU, uz NATO, postala pravi geopolitički igrač,” tvrdi letonski ministar spoljnjih poslova i dodaje da je to “samo početak puta za vojnu budućnost bloka”. Plan je bio u opticaju od 2020. godine kada je predložen od strane Evropskog saveta. Bio je kritikovan od strane istočnoevropskih država koje preferiraju da se oslanjaju na NATO i mišića SAD-a za svoje odbrambene potrebe, kao i od strane Irske koja se zalaže da ove snage učestvuju samo u mirovnim misijama, kao i da Ujedinjenje Nacije imaju glavnu ulogu u donošenju odluka.

Eskalacija sukoba u Ukrajini je ubrzala usvajanje plana. U svom trenutnom formatu Strateški kompas ima za cilj da poboljša kooperaciju među vojskama evropskih država, da nastavi kooperaciju sa NATO-om,  da konsoliduje svoje sposobnosti za odbranu od sajber napada, kao i da omogući zajedničko ulaganje u istraživanje i razvoj (R&D). Gore pomenutih 5000 trupa je predviđeno kako bi blok imao “kapacitet za brzo delovanje”, što bi predstavljalo prvi korak ka stvaranju zajedničke vojske. Ovaj korak ka militarizaciji je značajan, pogotovo zato što dolazi nakon manje od mesec dana od kada je Evropska Komisija objavila da će snabdevati Ukrajinu sa oružjem i municijom vrednim 450 miliona evra.

U strateškoj proceni EU je identifikovala “regionalnu nestabilnost, sukob, krhkost država, međudržavne napetosti, spoljnje uticaje i destabilizujuće delovanje nedržavnih aktera” kao razloge sastavljanje plana, nagovestivši da bi blok, u nekom trenutku i u određenom kapacitetu mogao da interveniše u budućim sukobima sličnim onom u Ukrajini.

Makron, koji je i ranije zagovarao nezavisnu bezbednosnu politiku EU, obnovio je svoje zalaganje u toku marta, tvrdeći da je sukob u Ukrajini “promenio doba” za Evropsku Uniju. Ipak države Istočne Evrope su idalje zadovoljne oslanjanjem na NATO za svoj odbrambene potrebe, pa je tako na primer zamenik premijera Poljske Pjotr Glinski izjavio da EU nije bila spremna za sukob i da Makronovi komentari rizikuju da “destabilizuju Evropu”.

Autor: Miloš Bokun

REPUBLIKA U POKRETU ZALAŽE SE ZA USLOVLJAVANJE SOLIDARNOG PRIHODA

Šef poslaničke grupe vladajuće partije Republika u pokretu(LREM), Kristof Kastane, zalaže se za uslovljavanje solidarnog prihoda za rad sa minimum aktivnosti. Solidarni prihod za rad je socijalni program koji pruža nezaposlenima, ili nedovoljno zaposlenima, kako bi im omogućio da pronađu zaposlenje i nadomestio niske plate. Kastane je istakao da “pomoći nekome, raditi s njim ka snalaženju, uvek je bolje od alokacije”. Predsednik Makron je predložio, ukoliko bude ponovo izabran, reformu ovog programa “uz obavezu posvećivanja 15 do 20 sati nedeljno” jednoj aktivnosti koja omogućava prelazak u profesionalno zaposlenje kao “ravnotežu između prava i obaveza”. Kastane je dodao da je “pravi izazov dati sredstva za emancipaciju, formaciju i delovanje”, a ne “ izvršiti preraspodelu i ostaviti stvar na tome”. “Ne verujem da ljudi koji su korisnici ovog prihoda samo žele preraspodelu, mislim da žele da se integrišu i da počnu da rade”, dodao je Kastane i takođe istakao da se “ne radi o uvođenju obaveznog rada od 15 sati za sve” i da će “individualne situacije morati da budu uzete u obzir” i kao primer navodi razliku između samohrane majke sa dvoje dece i osoba bez dece. Ideja nije sankcionisanje ili kažnjavanje već oživljavanje integracije.

Autor: Miloš Bokun

PEKRES NAKLONJENA AUTONOMIJI, ALI NE DIKTIRANOJ “STRAHOM OD ULICE”

Predsednički kandidat Republikanaca(LR), Valeri Pekres, danas je izjavila da je naklonjena tome da pokrajine dobiju veća ovlašćenja, ukoliko mogu bolje da ih sprovode od centralne vlasti. “Država radi dosta, ali ne radi najbolje i pokušava da nametne nacionalne standarde na teritorije koje imaju regionalne specifičnosti”, rekla je Pekres tokom predstavljanja svog programa za prekomorske teritoriju u Parizu i dodala da je  “otvorena za pokretanje, po dolasku u Jelisejsku palatu, istinskog razgovora sa svim velikim regionima i metropolitskim i prekomorskim teritorijama o ovlašćenjima koja bi mogli bolje da vrše od države”.

Ovo uopšte nije pristup Makrona u trenutnoj situaciji sa Korzikom i Gvadelupom. To nije pristup koji kaže: “Dešavanja na ulici izazivaju potrese, pa dajem sve, puštam sve. To je situacija kada ste uplašeni ulice i ne znate šta da kažete”, objasnila je Pekres, dodavši da njen pristup treba da bude rezultat “pravog pregovoranja”.

Autor: Miloš Bokun

IZBORI ZA PARLAMENT NA ARHIPELAZIMA VALIS I FUTUNA

Na današnji dan održavaju se izbori za lokalnu samoupravu na arhipelazima Valis i Futuna, francuskim prekookeanskim teritorijama.

Kako navodi Le Figaro, odziv je bio velik – približno 85%, dok je registrovanih glasača 9 500. Glasači su imali priliku da biraju između 28 izbornih lista.

Polovina lokalne skupštine je zamenjena novim poslanicima. Jedna od najprečih tema bila je odliv mladih, koji ne pronalaze profesionalnu satisfakciju na datim lokacijama u Južnom Pacifiku, te se ova populacija suočava sa sve većim starenjem stanovništva.

U toku su pregovori za koalicije.

Autor: Jana Lukić

INVAZIJA NA UKRAJINU I MAKRONOVA KAMPANJA

Nakon zvanične objave kandidature, Makron nije podlegao grandioznim skupovima, čemu u prilog ide činjenica da je u Poisiju, u gradiću zapadno od Pariza, u nekadašnjem vakcinacionom centru, održao skup za svega 250 ljudi, gde je u prijateljskom tonu odgovarao na pitanja zainteresovanih građana.

Makron u poslednje vreme ne provodi puno vremena posvećujući ga izbornoj trci, već radije se opredeljuje za telefoniranje i razgovor sa svetskim liderima, navodi The Economist.

Makronovi suparnici teško pronalaze reči kritike za njegove postupke, te njihovo nezadovoljstvo u poslednje vreme dostiže kulminacionu tačku, navodi se na gorepomenutom portalu.

The Economist postavio je sopstvenu predikciju pobede na izborima, gde Makrona svrstava u sam vrh – naime, po njima, Makron ima 97% šanse za pobedu. Trenutno mu je jako teško prići, budući da ga je reakcija na svetsku krizu i diplomatski stav vinuo u sam vrh po pitanju popularnosti, govori izvor.

Govori se i da je Makron najčešće na svom vrhuncu u vreme krize, te je ova kriza izvukla najbolje iz njega. Njegovi rivali sa krajnje levice i desnice neuspešno su prikrili svoje kontradikcije, ne uspevši da se distanciraju od svojih nekada iskazanih simpatija prema Putinu.

Nekada, na početku njegove vladavine, tokom govora u Sorboni, govorio je o takozvanoj ,,Evropskoj nezavisnosti’’, koja je tada delovala daleka i neostvariva u doglednoj budućnosti. Upravo o ovoj temi lideri zemalja EU govorili su na samitu u Versaju 10. i 11. marta. ,,Rat  u Evropi nije i dalje iza nas’’, upozoravao je Makron nekada.

Uprkos viđenju i kritikama da je Makronova diplomatija naivna, i nesveobuhvatna, istraživanja pokazuju da 59% ispitanika smatra da je dorastao zadatku. Podsećamo, od decembra, Makron se sa Putinom sastao 16, a sa Zelenskim 24 puta.

65% francuske pomoći ide na izvoz oružja u Ukrajinu, a pored toga, Francuska uveliko prihvata izbeglice sa tih prostora. Makron obećava da će ih biti 100,000, i da će dobiti maksimalnu podršku prilikom zbrinjavanja.

Uprkos slabim rezultatima u diplomatskom pogledu, njegov trud nadaleko je pozdravljen, što se da ogledati u predizbornim predikcijama.

Autor: Jana Lukić

MAKRON I PROTESTI

Iako izgleda da će se Makron vrlo lako izboriti za još pet godina života u Jelisejsko palati, nezadovoljstvo njegovim načinom vođenjem Francuske postoji. Asocijacija koja se često vezuje za Makrona su žuti prsluci. Novembra 2018. godine više od 280 000 Francuza izašlo je na ulice, glavni okidač je bilo povećanje poreza na gorivo. Zatim se broj zahteva demonstranata širio, a protest je sve češće dobijao karakter nasilnog. Protestima su se priključili srednjoškolci koji su tražili reformu obrazovnog sistema, radnici koji su tražili povišicu cene minimalnog rada, kao i ekstremni desničari koji su proteste videli kao mogućnost da iskažu svoje negativne stavove prema migrantima. Protesti su bili organizovani svake subote, a demonstranti su nosili žute prsluke koji svaki francuski vozač mora da ima u svom vozilu od 2008. godine. Tako su upravo ti prsluci postali zaštitni znak protesta. Protest je koordinisan putem Fejsbuk grupa. Frank Basner, direktor Nemačko francuskog instituta u Ludvisburgu, duhovito zapaža da te proteste karakteriše mešavina “Fejsbuk mentaliteta i galskog pristupa sad je dosta stvarno“. Iako su proteste pokušali da preuzmu opozicioni lideri Marin le Pen i Žan-Lik Melašon u tome nisu uspeli. Umesto da profitiraju na protestima protiv Makrona, ovo dvoje opozicionih prvaka je dodatno izgubilo rejting.

Makronov odgovor bio je ekspresan, kako se i očekuje od jednog državnika. Organizovao
je razgovore sa građanima širom zemlje. Takođe, uložio je blizu 17 milijardi evra u različite
poreske olakšice i subvencije. Međutim, konkretih promena u socijalnoj i ekonomskoj politici nije bilo što govori podatak da i dalje većina Francuza Makrona percipira političara čija politika odgovara bogatima. Uz sve to, protesti su dobijali sve više nasilni karakter. Tako da su verovatno sve te činjenice da broj ljudi na protestima opada sve do proleće 2019. kada je na ulicama bilo svega nekoliko hiljada ljudi. Francuski politikolozi su saglasni da su protesti Makronu otvorili oči da postoji neslaganje sa njegovim metodama rada kao šefa države. Jesen 2019. i godišnjica prvog protesta je vratila deo ljudi na ulice, ali je ubrzo došlo do pandemije virusom korona. To je za posledicu imalo uvođenje vanrednog stanja i zatvaranja u kuće što je dodatno pasivizovalo proteste Žutih prsluka.

Međutim, celokupna situacija sa kovidom je stvorila nove probleme za Makrona. Kako bi
se promovisala vakcinacija i što pre izašlo iz kovid krize Francuska je donela odluku da su d 21. jula 2021. potrebne kovid propusnice za ulazak u sve institucije i objekte sa kulturnim i
zabavnim sadržajem, a ta odluka je od 9. avgusta iste godine počela da važi za većinu javnih
objekata, kao i da je vakcinacija obavezna za sve zaposlene u zdravstvu. Ta odluka je revoltirala deo građana koji od septembra 2021. organizuju proteste protiv ovakvih odluka države. Procenjuje se da oko 80 000 ljudi prosečno izlazim jednom nedeljno kako bi iskazali
nezadovoljstvo sa postojanjem kovid propusnica. Jedan od najzanimljivijih trenutaka na ovim protestima se dogodio 8. januara kada su demonstranti skandirali najboljem teniseru sveta Novaku Đokoviću koji je tih dana preživljavao golgotu u Australiji. Možda i najveći masovni protest nije ni održan. Za drugi vikend februara bio je najavljen protest „Konvaj slobode“ gde je planirano da oko 500 vozila blokira Pariza. Međutim, policija je presrela većinu vozila prilikom njihovog ulaza u Pariz što je dovelo do neodražavanja najavljenog protesta. Tek će nam period kamanje pokazati koliko je ova tema važna u Francuskoj, i da li i u kojoj meri donosi izborni uspeh. Takođe, na tok protesta može uticati i dolazak ili nedolazak Novaka Đokovića na Rolan Garos koji počinje tačno mesec dana posle potencijalnog drugog kruga predsedničkih izbora.

Na sve ovo treba dodati da se Makron poslednjih meseci suočava sa porastom huliganizma na fudbalskim utakmicama. Derbi dva Olimpika iz Liona i Marseja prekinut je posle svega nekoliko minuta jer su navijača Olimpik Liona pogodili Pajea tvrdim predmetom kada je izvodio korner. Navijači Monpljea su zatrpali teren pirotehničkim i tvrdim predmetima, navijači Sent Entjena su odložili početak utakmice protiv Anžea želeći da iskažu protest protiv uprave kluba, a nasilne scene viđene su i na utakmicama Lansa i Lila, odnosno Nice i Olimpika iz Marseja.

Bez obzira što ovi huiganistički ispadi nemaju direktnu vezu sa političkom i društvenom
situacijom u Francuskoj, jasno je da je to sve veći društveni problem koji zahvata čitavu
Francusku. Tako da će budući predsednik Francuske (verovatno Emanuel Makron) tokom svog petogodišnjeg života u Jelisejsko palati, morati pažnju da posveti i rešavanju nasilja na fudbalskim stadionima.

Autor: Nikola Perišić